Steve Earle & The Dukes ‘Ghosts of West Virginia’ – srce, ruke i lopata

Earle je napisao glazbu za kazališnu predstavu koja govori o rudarskoj tragediji koja je prije deset godina potresla Ameriku, a rezultat se može čuti na njegovom najnovijem albumu.

Steve Earle & The Dukes “Ghosts of West Virginia”

Vrijeme radnje je 5. travnja 2010.. Mjesto radnje je rudnik Upper Big Branch tvrtke Massey Energy u gradiću Montcoal, okrug Raleigh, Zapadna Virginija. Tristotinjak metara ispod zemlje odjekuje eksplozija koja odnosi dvadeset i devet života rudara. Riječ je o stvarnom događaju koji je prije deset godina potresao Sjedinjene Države, a o tragediji su Jessica Blank i Erik Jensen napisali kazališnu predstavu “Coal Country” za koju je glazbu napisao alt-country kantautor i ljevičar Steve Earle.

Teško je zamisliti da prosječni američki rudar dijeli Earlova lijeva uvjerenja, budući da su pripadnici te i takvih demografija bili oni koji su otvorili put Donaldu Trumpu do Bijele kuće prije četiri godine, no Steve upravo na toj činjenici gradi narativ koji prati glazbu iz predstave kao i album na kojemu je ona ovjekovječena, “Ghosts of West Virginia”. Earle je odlučio pokušati se sagraditi most između onih koji misle poput njega i onih koji pripadaju suprotnom političkom spektru, staviti se u njihove zaštitne cipele i kacige i spustiti se s njima metaforički u rudnik u potrazi za inspiracijom.

Naravno da si Earle neće dopustiti preuzeti i njihovo političko uvjerenje, štoviše ako i spominje politiku ona je ponovno vezana na tradiciju sindikata (“Union, God and Country”) koja je i dalje na njegovoj liniji, ali približavajući se pojedincima koji živote doslovno ostavljaju ispod zemlje, poruka je jasna – pošten radnički soj je uvijek u istom sosu, kojoj god politici naginjao.

Glazbeno gledajući, deset pjesama koje čine “Ghosts of West Virginia” donose kombinaciju tradicija countryja i folka, od otvaranja s a capella brojem “Heaven Ain’t Goin’ Nowhere”, preko spomenute sindikalne himne u duhu ostavštine Petea Seegera i “John Henry was a Steel Drivin’ Man” koja se naslanja na tradicionalnu pjesmu istog (ili sličnog) naziva, pa do žešćih obrata poput onog u prvom najavnom singlu “Devil Put the Coal in the Ground” i mračne “Black Lung” koja govori o plućnoj bolesti koja spada u glavne uzročnike smrti rudarske populacije.

Centralno mjesto na albumu zauzima pjesma “It’s About Blood” koja najizravnje od svih govori o katastrofi u Upper Big Branchu, a završava Earlovim uzvikivanjem imena poginulih, što se čini možda već prokušanim oružjem u arsenalu ovog pjevača svakome tko je čuo njegovu suradnju s Marcom Ribotom u pjesmi “Shrinivas” s posljednjeg albuma njujorškoga gitarista, “Songs of Resistance”. Earle će u košaru ubaciti i lijep komadić srcedrapateljskog countryja “If I Could See Your Face Again” ispričan iz kuta jedne od udovica, kao i primjere kantautorske americane s kakvom je stekao slavu na svojim ranim izdanjima u “Time is Never on Our Side” i završnoj “The Mine”.

Tematski možda i najpovezaniji od Earleovih recentnih izdanja, “Ghosts of West Virginia” je vrlo dobar album kojemu samo prekratko trajanje od ispod pola sata i još možda izostanak jedne doista sjajne pjesme priječe da ga se proglase jednim od pamtljivijih izložaka u galeriji autorskih ploča koju gotovo na godišnjoj bazi nadopunjuje u posljednjem desetljeću.

Ocjena: 7/10

(New West Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X