Steve Earle & The Dukes ‘Guy’ – još jedna lijepa posveta starom prijatelju

Deset godina nakon što je objavio album obrada klasika Townesa Van Zandta, Steve Earle sa svojim bendom The Dukes donosi nam posvetu još jednom od svojih uzora i mentora, velikom Guyju Clarku.

  • 9
    Shares
Steve Earle & The Dukes “Guy”

Prošlo je dest godina otkako je američki alt-country pjevač Steve Earle objavio divan album posvete svom pokojnom prijatelju i uzoru, teksaškom kantautoru Townesu Van Zandtu. Ploča je bila naslovljena jedonstavno “Townes”, a sadržavala je petnaest obrada Van Zandtovih klasika s kojima je upoznala jednu mlađu generaciju slušatelja koja možda nije imala dovoljno doticaja s važnošću ostavštine ovog velikog autora. Prijateljstvo između Earlea i Townesa poznata je stvar, sam Steve je čak i svog sina, također kantautora, nazvao prema svom idolu, no priča bi ostala nedovoljno ispričana bez još jednog člana ovog trijumvirata.

Guy Clark još jedan je od velikih teksaških kantautora. Bio je tri godine stariji od Townesa i čak četrnaest od Earlea. Kao i Van Zandt, bio je temom odličnog dokumentarca “Heartworn Highways” iz 1976., premda je vjerojatno u konačnici završio kao manje razvikan izvođač nego njegov kolega. Sam Earle obojicu je smatrao svojim mentorima, pa tako kaže da nije mogao riskirati da “na drugoj strani” naleti na Guyja, a da je snimio album Townseovih stvari, a Clarkovih nije.

Tako je pred nama još jedan Earlov album-posveta, jednako jednostavnog naslova kao i prethodna – “Guy”. Na njoj se može naći čak šesnaest obrada Clarkovih skladbi, što slavnih, što manje poznatih, ali izvedenih s jednakom iskrenošću i ljubavlju kao i Van Zandtova. Do izlaska ploče (službeno će biti objavljena krajem ovog mjeseca), pjesme s nje kapale su u internetski eter od početka godine stabilnim tempom, pa smo tako prvo imali priliku čuti “Dublin Blues” koja otvara album, a zatim i baladu s druge strane oceana koja je slijedi, “L.A. Freeway”. Uslijedile su i “The Randall Knife” o autorovom odnosu s pokojnim ocem prepričanom kroz spoken-word crticu o nožu koji je ovaj posjedovao, te konačno završna skladba albuma “Old Friends” koju su u  izvorniku s Clarkom pjevali njegovi prijatelji kao što su Rosanne Cash, Vince Gill, Emmylou Harris i Rodney Crowell. Potonji se pojavljuje i na Earlevoj verziji, a društvo su mu Jerry Jeff Walker, Terry Allen i Jo Harvey Allen.

Od ostalih pjesama valja izdvojiti i “Desperados Waiting on a Train” koju je u osamdesetima obradila i country supergrupa The Highwaymen koju je činio neponovljivi poker kraljeva – Johnny Cash, Willie Nelson, Waylon Jennings i Kris Kristofferson. Naći će se tu i živahne “Rita Balou” i “Heartbroke”, kao i balade poput one Laverne i kapetanu Flintu, te one o posljednjem revolverašu. Tu je i “Sis Draper” kojoj je Clark napisao i mračniji nastavak “The Death of Sis Draper” na svom posljednjem albumu “My Favorite Picture of You”.

Možda je najveća šteta što se Earle nije dohvatio upravo nekih od novijih Clarkovih pjesama, poput upravo naslovne pjesme sa spomenutog zadnjeg albuma ili sjajne “The Guitar” sa “Somedays The Song Writes You” iz 2009. godine. No i ovako je riječ o još jednoj odličnoj Earlovoj posveti na kojoj iz svake pjesme odsvirane s vrlo raspoloženim pratećim sastavom The Dukes izbijaju ljubav i poštovanje. Moda je “Townes” u konačnici ispala bolja od ove dvije ploče, no i “Guy” je apsolutni must have u kolekcijama ljubitelja Stevea Earla, Guyja Clarka i alt-countyja općenito.

Ocjena: 8/10

(New West Records, 2019.)

  • 9
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh