Jerry Jeff Walker nije bio možda jednako slavan kao neki od drugih autora iz ovog Earleovog ciklusa, pa se ovu ploču može razumjeti i kao posthumno skretanje pozornosti na podcijenjenog autora koji je napisao mnogo više sjajnih pjesama od one jedne po kojoj će ostati upamćen.
U posljednje četiri godine američki kantautor Steve Earle objavio je jednako toliko albuma, ali samo je jedan od njih, “Ghosts of West Virginia” iz 2020. bio sastavljen od autorskog materijala. Preostale tri ploče pripadale su Earlovom nizu započetom 2009. na albumu “Townes”, a u kojemu Steve odaje počast svojim uzorima, učiteljima i prijateljima obrađujući njihove pjesme. Nakon što je priču otpočeo Townesom Van Zandtom uslijedilo je i ponavljanje postupka s pjesmama Guya Clarka, a zatim i s onima Justina Townesa Earlea, Steveova sina koji je tragično preminuo prije dvije godine.
Ove godine došao je red na još jednog velikana koji je značajno utjecao na Earleov rad. Folk i country kantautor Ronald Clyde Crosby postao je poznat pod pseudonimom Jerry Jeff Walker i jedno je od prvih imena na teksaškoj sceni za koju se veže pojam outlaw country glazbe sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Njezini najslavniji izdanci su Willie Nelson i Waylon Jennings, ali ta alternativna country scena iznjedrila je i mnoge druge velikane među kojima se svakako ističu dvojica kojima je Earle posvetio prethodne ploče, Guy Clark i Townes Van Zandt.
Kad bi povijest bila primorana birati samo jednu stvar po kojoj će Walker biti upamćen, to bi gotovo sigurno bila pjesma “Mr. Bojangles” koju je Jerry Jeff napisao krajem šezdesetih, a obrađivali su je primjerice Sammy Davis Jr., Nina Simone, Bob Dylan i Robbie Williams na svom albumu “Swing When You’re Winning”. Ovdje se mora priznati da je upravo Earleova verzija jedna od najtoplijih ikad snimljenih. Otpjevana Earleovim umornim vokalom punim emocije i ogrnuta nježnom violinskom dionicom, Walkerova najslavnija pjesma svoj status opravdava i u Earleovom izboru od deset pjesama iz njegove pjesmarice.
Među ostalim uspjesima valja izdvojiti i uvodni singl “Gettin’ By” kojoj Earle dodaje i vlastiti doprinos uvodnim stihovima: “Hi buckaroos, Steve Earle again / I’m trying my best to be Jerry Jeff Walker once more.” To možda nije najtočnija definicija onoga što Earle radi na ovoj ploči. On ne pokušava zvučati kao Jerry Jeff, on može zvučati samo kao Steve Earle, isto onako kao kad je pjevao pjesme Townesa Van Zandta i Guya Clarka. I aranžmani su ovdje vrlo slični onima na prethodnim albumima posveta, ali i ljubav koju Steve osjeća prema materijalu koju obrađuje i njegovim autorima, a to je ujedno, čini se, upravo ono što ovaj niz albuma čini toliko ugodnim za slušanje.
Jerry Jeff Walker nije bio možda jednako slavan kao neki od drugih autora iz ovog Earleovog ciklusa, pa se ovu ploču može razumjeti i kao posthumno skretanje pozornosti na podcijenjenog autora koji je napisao mnogo više sjajnih pjesama od one jedne po kojoj će ostati upamćen. Ipak, nakon toliko tribute albuma, obožavatelji bi mogli poželjeti da Earleovi uzori prestanu umirati tako često kako bi se Steve mogao ponovno posvetiti i autorskom radu.
Ocjena: 7/10
(New West Records, LLC, 2022.)