Kad se nađu stari ljubavnici i dugogodišnji prijatelji, onda obično prolaze kroz evociranje na sretne momente i pjesme koje su ih zbližile u prošlosti. Judy Collins i Stephen Stills su tu ugodu pretočili u ugodan album.
Judy Collins i Stephen Stills bili su u vezi u vrijeme kad je kontrakulturni pokret u Americi bio na svom vrhuncu. Tih godina; 1968. i 1969. se gotovo dogodilo sve što je izazvalo plimni val koji je u desetljećima nakon toga mijenjao svijet, ponajviše onaj glazbeni.
Pjesma „Suite: Judy Blue Eyes“ koja je 1969. otvorila eponimni prvijenac grupe Crosby, Stills & Nash bila je upravo Stillsova posveta svojoj ljubavi, također eklektičnoj autorici i glazbenici Judy Collins. Iako je Stills sporadično gostovao na nekoliko njenih albuma kasnije, dosad se nije dogodilo da snime zajednički dugosvirajući uradak.
„Da smo bar snimili zajednički album…“, bilo je lajtmotiv svih njihovih međusobnih razgovora kad god je bilo prilike za njih, i Stills je izjavio kako je „Everybody Knows“ krenuo upravo od toga, jer „svi znaju za njih, a nikad ih se nije moglo čuti u ravnopravnoj kolaboraciji“. Najava američke turneje po objavi albuma bila je logičan nastavak.
Naslovna pjesma „Everybody Knows“ dakako pripada pokojnom velikanu Leonardu Cohenu, a verzija koju pjevaju Collinsica i Stills nudi jednaki moment otpjevane životne mudrosti. Oboje su je vokalno proživjeli u izvedbi, kao što su to učinili i u ostalim pomno izabranim obradama na albumu. Prva, koja ga i otvara, je „Handle With Care“, također klasik super grupe Traveling Wilburys koju su sačinjavali Roy Orbison, George Harris, Bob Dylan i Jeff Lynne. Kroz nju se razlijeva prvi val topline emocija, što uvelike najavljuje kakav ugođaj donosi i ostatak materijala.
Tu je i „Reason To Believe“ njihovog vudstokovskog kolege Tima Hardina, „Girl From The Northern Country“ Boba Dylana, ali i „Who Knows Where the Time Goes?“ britanske folk pjevačice Sandy Denny koji je imao zanimljivu sudbinu jer je 1967. postao popularan iako je bila riječ o demo snimci na kojoj je Denny pjesmu otpjevala samo uz pratnju akustične gitare, da bi službeno bila objavljena tek 1973. godine.
Od vlastitih pjesama, svoje su mjesto našle „River Of Gold“ i „Houses“ Judy Collins, dok je Stills izašao sa „So Begins The Task“, „Judy“ i „Questions“.
Ujednačenost je glavna karakteristika ovog albuma koji plovi u svom nostalgičnom tripu nepodilazećeg karaktera. A možda upravo zbog tog nepodilaženja nosi i crtu opuštenosti. Stari ljubavnici jednostavno su svoju osobnu ugodu podijelili sa svijetom dokazujući da spadaju u red veterana Woodstocka koji i dalje stare sa stilom.
Ocjena: 7/10
(Sony / Menart, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
