Gdje si bio? U Bijeloj kući. Što si napravio? Ništa.
Donald Trump u Bijelu je kuću ušao na valu nezadovoljstva postojećim političkim sustavom i obećanja o vraćanju nekakve američke slave koja bi se trebala manifestirati kao uređenje iz priručnika za autokratski fetišizam, a uključuje, između ostalog, zabranu muslimanima da ulaze u Sjedinjene Države, veliki zid na granici s Meksikom, te povlačenje i zamjenu Obamine reforme zdravstva. Trump se predstavljao kao uspješan biznismen, majstor pregovarač i ‘umjetnik ugovora’ koji se probio do vrha nemilosrdnog poslovnog svijeta, te jedini koji svojim nemilosrdnim pristupom može Ameriku izvući iz loše pozicije u koju je danas dovedena politikom neuspješnih administracije koje su mu prethodile.
Takav imidž o sebi Trump je sagradio na temeljima svojih nastupa u popularnom televizijskom reality showu “The Apprentice”, tako da se može reći da ga je za predsjednika izabrao dobar dio ljudi koji je glasao za njegovu televizijsku personu. Sve to uvelike podsjeća na kultnu komediju od prije desetak godina, “Idiocracy”, koja prikazuje svijet u budućnosti u kojoj je ljudski rod toliko oglupio da prosječno inteligentan čovjek današnjice prema njima djeluje poput mesijanskoga genija. U takvom svijetu narod je za predsjednika odabrao popularnog kečera. Budućnost je, izgleda, već ovdje.
Trump je obećavao i obećavao, gomilao listu stvari koje će obaviti u prvih sto dana svoje vladavine. Tih sto dana su ovdje i nije napravio ništa. Ankete pokazuju kako ima najmanju podršku naroda u svom prvom tromjesečju vlasti od svih izabranih predsjednika od Drugog svjetskog rata naovamo. Jedni ne mogu smisliti njegove stavove, a drugi su nezadovoljni njegovom nesposobnošću da ostvari obećanja, kao i stalnim promjenama stavova. Medije koji pišu negativno o njemu proglašava “neprijateljem naroda”, a njihov rad “lažnim vijestima”, dok on sam smatra kako proizvodi stvarnost svojim bijesnim tiradama koje ispaljuje na Twitteru u kojima je, primjerice optužio bivšeg predsjednika Obamu da ga je prisluškivao za vrijeme kampanje, a sve to kako bi skrenuo pozornost s istrage koja utvrđuje je li njegov tim imao kontakte s Rusijom i koliku je važnost ta suradnja imala u konačnom rezultatu izbora. Neki su članovi kabineta već izletjeli zbog kontakata s Rusima, a u administraciju doveo je i hordu nekompetentih kadrova, što članova obitelji, što raznih drugih klaunova. Izrazito velik broj mjesta i nakon sto dana ostao je neispunjen.
U prvim danima vladavine pokušao je nasilno dekretima provesti u djelo neka od svojih obećanja iz kampanje, prvenstveno zabranu ulaska u zemlju za muslimane, ali takve su pokušaje momentalno blokirali suci. Tu je Trump shvatio da predsjedničke ovlasti ne znače apsolutnu moć, te da demokratski procesi postoje kako bi onemogućili diktatorske hirove čovjeka u Bijeloj kući. Nakon toga nije uspio zamijeniti Obamin godinama planirani i razrađivani zdravstveni sustav zbrda-zdola serviranom republikanskom zamjenom iz kuhinje predsjednika Zastupničkog doma Paula Ryana, unatoč činjenici da su sve poluge vlasti upravo u rukama njihove stranke. Umjerenim Republikancima činilo se kako će većina građana u novoj varijanti zakona više izgubiti nego dobiti, dok su oni desniji mislili kako su rezovi i uštede u odnosu na stari zakon nedovoljni. Tu je Trump iznenađen shvatio kako je pitanje reforme zdravstva vrlo teško i komplicirano, a nakon tog velikog regulativnog neuspjeha i planirana reforma poreznog sustava kakvu je zamislio postala je sve manje izglednom.
Sa približavanjem stotog dana vladavine, Trump je postao izrazito nervozan shvaćajući kako dosad još uvijek nije ništa postigao. S jedne strane tvrdi kako je taj rok evaluacije potpuno arbitraran i besmislen, što je donekle točno, a s druge strane hvali se svojim jedinim realnim uspjehom, a to je postavljanje konzervativnog Neila Gorsucha u Vrhovni sud. No, i taj uspjeh postignut je upitnim postupkom, nakon što Obamin umjereni kandidat Merrick Garland nije ni saslušan, a Trumpov je izabran takozvanom “nuklearnom opcijom” koja je dopustila da se sudac izabere običnom većinom od pedeset i jednog, umjesto inače potrebnih šezdeset glasova u Senatu.
Voda je došla do ušiju, a stoti dan Trumpove vlasti koincidira s donošenjem proračuna u Kongresu. Trump je s primoran postići barem nekakav uspjeh svoje politike, pa je pokušao u proračun na silu ugurati sredstva za izgradnju svog potpisnog zida na granicu s Meksikom. Takva stavka demokratima je neprihvatljiva, a neizglasavanje proračuna dovelo bi do blokade vlasti, što bi na simboličkoj razini Trumpovih prvih sto dana učinilo historijski neuspješnim. Na kraju je morao odustati i od tog plana i sada je svima jasno da je “najmoćniji čovjek na svijetu” potpuno impotentan i nesposoban voditi politiku kako kod kuće, tako i na svjetskoj razini.
Ako slika govori više od tisuću riječi, kao ilustracija Trumpovih prvih sto dana mogla bi poslužiti već slavna fotografija na kojoj Trump pokunjeno i nafureno sjedi skrštenih ruku i gleda u pod, dok ga gleda njemačka kancelarka Angela Merkel kao učiteljica kojoj nije jasno kako je takav mangup dospio u njen razred i da ga je, u njegovim godinama, trebala poslati u kut.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
