Iz Dublina umjesto razglednice stigao nam je istoimeni album koji funkcionira na više razina – samom autoru poslužio je kao neka vrsta uglazbljenog dnevnika na čijim ‘stranicama’ dokumentira nostalgiju, osjećaj krivnje zbog odlaska, nade i snove o boljem životu, a tisućama onih koji se spremaju slijediti njegov primjer razbit će neke, od strane medija stvorene zablude o ‘obećanoj zemlji za nas Hrvate’. Nadalje, riječ je o iznimnom ostvarenju ‘spoken word’ žanra, nečeg što na ovim prostorima gotovo da i ne postoji.
Momak skriven iza pseudonima stranac (prema njegovoj želji pisano malim slovom) predstavlja se kao izuzetno darovit „storyteller“, jedan od onih koji najobičniju vožnju autobusom na posao ili šetnju gradom mogu pretvoriti u zbirku filmski realističnih prizora, bez potrebe da previše pametuje, donosi konačne sudove i proziva krivce. Pozicija iz koje progovara je univerzalna i u njoj će se prepoznati, da posudim stihove U2-a, svaki „stranger in a strange land“ koji na dnevnoj razini pokušava upoznati, shvatiti i prihvatiti nebrojene ljepote i odvratnosti svoje nove „domovine“.
U prvu kategoriju svakako spada činjenica da posla ima, barem za one koji u Irsku dolaze spremni krenuti od nule i raditi čak i ono što nitko drugi ne želi pošto je „rad jedina valuta“.
U „Crtici iz Dublina“, pak, razbio je iluziju o Hrvatima i Ircima kao bliskom, gotovo bratskom narodu – „nemaju pojma tko smo, samo nama je bitan naš mali kozmos“ i tamo „tvoja priča nikoga ne zanima“. Ulice irske prijestolnice, baš poput većine gradova na Otoku, prepune su „klošara, alkosa i đana“, što stranca istovremeno šokira i na neki bizaran način ispunjava optimizmom jer „posao koji oni neće, nama dobit je lakše“.
Za junake svojih poema uzima i cimera Ryana, „sina bogatog tate kojeg su nedavno izbacili iz kuće sam da se snađe“, kolegicu Yvonne čije su prijateljske namjere zahladile u trenutku kada ju je „prešišao“ na poslu, ali i irskog UFC borca Conora McGregora koji, zahvaljujući činjenici da ga obožava od samih početaka, postaje skoro pa poveznica, most između zagrebačke prošlosti i irske sadašnjosti.
Usprkos tome, strančevi stihovi udaraju najjače kada se zagleda duboko u sebe. U „Golubu“ je tu, nesumnjivo najveću životnu odluku, opisao kroz sve njezine etape, od beznađa Lijepe naše preko samog putovanja i prvih impresija do obećanja kako će se jednom ipak vratiti. U tekstualnom smislu centralna pjesma svakako je „E moj Matane (priča iz Dobrkovića)“, gdje maestralno povlači paralelu između vlastite i generacije svojih roditelja, između gastarbajterskog života u Dublinu s onim njegovog oca koji se prije nekoliko desetljeća s istim ambicijama i snovima doselio u Zagreb. Album otvara i zatvara snimka glasovne poruke autorove punice, praćena lijepom temom na akustičnoj gitari i jecajima trube, čije neobavezno ćaskanje bezuspješno pokušava prikriti strahove, razočaranje i ljutnju zbog razdvojenosti i činjenice da naša djeca vlastitu sreću i budućnost ponovno moraju tražiti negdje daleko.
Sigurnu luku i utočište od svega toga strancu predstavlja njegova supruga kojoj je u skladbi „Moja žena“ ispisao zaista prekrasno ljubavno pismo.
Vrijedi napomenuti i kako stihovi ni u kom slučaju nisu jedini razlog zbog kojeg bi trebalo provjeriti strančev prvijenac – uz pomoć producenta Krunoslava Licitara te multiinstrumentalista Đure Ravenšćaka i Marka Ivkovića stvorio je interesantnu i eklektičnu zvučnu sliku u rasponu od minimalističkih prebiranja po tek jednom do dva instrumenta („E moj Matane“, „Poonica“) do poletnog funka („Yvonne“) uz povremeni efektno ubačeni sample („Conor McGregor“).
Na kraju, ne preostaje mi ništa drugo nego zaželjeti mu sreću u novoj domovini i ponadati se da „Dublin“ nije bila samo jednokratna avantura, već da se radi tek o početnom poglavlju fascinantno direktnog, neuljepšanog, gotovo dokumentarističkog prikaza „lica i naličja hrvatskog sna o Irskoj“
Ocjena: 8/10
(Samizdat / Bandcamp, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
