Vrelo zvuka još jednom je sinoć isporučilo obiilnu porciju ljepote, ovaj put u obliku neočekivano komplementarnog europsko-afričkog folk ‘double billa’.
Ljeto se bliži svom neizbježnom kraju, rujan je stigao, a s njim, još uvijek pomalo sramežljivo i koncerti na pozornice zagrebačkih klubova. Ovo je možda idealan termin za otići na neke neplanirane gigove i ostati iznenađen, prije nego u drugoj polovici mjeseca krene i ona uobičajena navala, a zatim i gusta koncertna jesen na kraju godine i večeri u kojima često moramo birati za što se od ponuđenog sadržaja odlučiti.
A ako se već odlučujete na koncerte naslijepo, onda gotovo da ne možete pogriješiti s programom Vrelo zvuka koji u Močvari uređuje i vodi naš najveći stručnjak za egzotičnu glazbu iz raznih kutova svijeta vodi Emir Fulurija. Sinoć je tako na nasip doveo Stranded Horse, projekt francuskoga glazbenika Yanna Tamboura, o kojemu prethodno, moram priznati, nisam znao ništa. Ali znatiželja i volja za upoznavanjem vazda novoga motivatori su koji često urode lijepim iznenađenjima.
O Tambouru smo u međuvremenu naučili to da je karijeru zaapočeo u elektronici projektom Encre, a zatim se prihvatio gitare i izričaja na tragu indie senzibiliteta kao Stranded Horse. Njegove glazbene težnje dovele su ga do suradnje s legendom afričkog instrumenta kore, Ballakéom Sissokom iz Malija, s kojim je snimio album 2008., da bi kasnije rad nastavio s njegovim nećakom Boubacarom Cissokhom s kojim svira sad već duže vrijeme a ove su godine u travnju objavili i svoj zajednički album “The Warmth You Deserve” koji su, zanimljivo, prije dolaska u Močvaru predstavili večer ranije i u Kući tambure u Slavonskom Brodu.
“Boubacar i ja imamo novi album. No, to je potpuno nebitno ako ne poznajete našu muziku otprije. A ako je poznajete, to je također potpuno nebitno, budući da zvuči potpuno isto kao i sve ostalo što samo dosad snimili,” simpatično je u uvodnom obraćanju poručio Tambour, te je koncert otpočet naslovnom i uvodnom pjesmom nove ploče u obliku dueta dviju kora.
Za samog Tamboura moram reći da me fizički, vokalno i stilski podsjetio na mladog Berta Janscha, a glazbeno i često na njegov folk rock sastav Pentangle. No, estetika tmurnog britanskog folka kod Stranded Horse obogaćena je nevjerojatnom ljepotom zvuka kore, tog fantastičnog instrumenta od dvadesetak žica koje, kad po njima prstima prebire majstor poput Cissokhoa, zvuče kao neka organska harfa koja jednako može svirati u edenskome vrtu, kao i u nemilosrdnoj pustinji.
S novog albuma zastranili bi tek da odsviraju svoju prvu zajedničku pjesmu koju su napisali još 2012., a kad bi Tambour zapjevao na francuskom, vidjeli smo da se kora jednako dobro miješa i sa šansonom, kao i s folkom kao dodatnim sastojkom. Boubacar je dobio i solo točku u kojoj nam je pokazao čari svog instrumenta u okviru afričke tradicijske glazbe, dok se Yann pokazao i kao vrlo efektan pjesnik u nekoliko točaka prije nego je koncert dosegao svoju možda najmračniji, ali svakako najuzvišeniji trenutak izvedbom divne “So High”.
Za razliku od Stranded Horsea, slovenski ženski trio koji je nastupio kao predgrupa, Ingver in Gverilke, već sam imao priliku vidjeti na ovogodišnjem MENT-u gdje sam se ugodno iznenadio i dobro zabavio na njihovom “partizanskom cabaretu” koji su izvele u jazz klubu na Ljubljanskome gradu. Djevojke su već imale dogovoren jedan nastup ranije u sklopu Vrela zvuka, ali tad su bile spriječene doći. No, očito je iskorištena prva sljedeća prilika i sinoć su napokon izvele svoj show u Močvari.
Duhovite kakve jesu, nastup su otvorile a capela izvednom srpske narodne pjesme “Da sam izvor voda ladna” za koju su rekle da je šalju u Srbiju u znak potpore Vučiću, prije nego što su se ispravile i posvetili je onima u borbi protiv vlasti. Nakon toga čuli smo i “vrlo rasističku pjesmu protiv Turaka” iz “crvene knjižice popevki koju ima svaka baka”, a koju su preradile kao posvetu narodu Kurda.
Centralna točka nastupa, kao i ranije ove godine na MENT-u, ponovno je bila satirična suita posvećena ljubljanskome gradonačelniku Zoranu Jankoviću nadahnuta njegovim vandalskim činom nasilnog zatvaranja autonomnog centra kulture Rog. Prije izvedbe nisam bio siguran koliko će se dnevnopolitičke teme iz susjedstva uspješno preliti pred hrvatsku publiku, ali činjenica je da nam bahatost vlastodržaca nije nimalo strana, a i to da bi Ingver in Gverilke imale vjerojatno i još mnogo više toga za reći kad bi djelovale u našoj zemlji.
Čuli smo i njihovu glazbu izvedenu na izmišljenom jeziku za koji mnogi kad ga čuju smatraju da dolazi negdje iz Indonezije, kao i sjajnu pjesmu “Tužna” koja između ostalog koristi i stihove Damira Avdića. Jednako lijepe bile su i “Iste ptice” te “Učiću” koje otvaraju, odnosno zatvaraju njihov lanjski album “Pekoče v milini”, a kako im je kraj došao brže nego što su očekivale, morale su set završiti sprintom u kojemu je, čini se, ispala jedna kompozicija. No dobro, nek ona ostane u zalog njihovog sljedećeg nastupa u Zagrebu na koji možda dođe i više od šezdesetak znatiželjnika koji su ih gledali sinoć.
I dok se ljeto se bliži svom neizbježnom kraju, skoknite možda na pokoji koncert izvođača za kojega prije možda niste čuli. Pustite da vam znatiželja i volja za upoznavanjem vazda novoga otkriju kakav lijepši svijet poput onoga u koji smo sinoć imali priliku zaviriti u Močvari.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
