Richard Galliano Piazzola Forever Septet i Tamara Obrovac Transhistria Ensemble / Epoque Quartet bili su garancija izvrsnosti druge večeri porečkog Valamar Jazz Festivala.
Kao i na albumu, tako je i uživo Tamara kroz svoju viziju glazbe učinila moguć i smislen dijalog između gudačkog kvarteta i svog Transhistria Ensemblea koji oduvijek zvuči kao endem kojem se ništa ne može oduzeti, ali ni dodati. Tamara se pak kroz vokalni izričaj transformirala u neku vrstu univerzalne Mediteranke s jednako tako univerzalnim mediteranskim porijeklom, ali s teško odredivom „stalnom adresom“. Glazbeno je plovila poput Corta Maltesea od jedne do druge ‘luke’, uzimala ono što joj odgova od Gibraltara do Bospora i od tog kaleidoskopskog šarenila kreirala svoju osobnu sliku. U tom smjeru je putovao i koncert.
Počelo je s „Titanicom“, a završilo s „Madirosom“ – mediteranskom ružom koju je kao ishodište svega što se tiče Mediterana izmislila Tamara Obrovac, kao i samo riječ po kojem je nazvana pjesma i novi album. Po svemu sudeći pronašla je formulu kako ući u zrelost i istovremeno zadržati dječju zaigranost i avanturističku strast.
Je li u pitanju bila najbolja večer 2. Valamar Jazz Festivala, saznat će se uskoro. Jer, pogodilo se vrijeme, prostor i glazba. Pa sad Tamara, postoji li i dalje sumnja u putove Svevišnjeg?
Saznajte više: Massimo revijalno otvorio 2. Valamar Jazz Festival