Finski power metalci svoj su novi album već promovirali u Zagrebu. Ispostavilo se da je ‘Elysium’ puno životniji od njihovih pomalo umornih silueta na pozornici.
Vrijeme velikih power metal himni je očito prošlo, a albuma iz tog žanra koji će neizbrisivo ući u povijest sve je manje kako godine idu. Od Helloweenovog „Keepera“, koji je označio eksploziju power zvuka, prošlo je više od dvadeset godina, a scena se od tada razgranala, postala komercijalna, iznjedrila je neka nova imena u devedesetima, a danas uglavnom počiva na koncertnim reminiscencijama na slavne dane. Preživjeli bendovi i dalje se dobro drže, neumorno sviraju i, s obzirom na to da se drže provjerenih studijskih formula, teško da mogu objaviti loš album. Ipak, zlatna vremena kreativnosti su iza njih.
Jedna od takvih grupa je i Stratovarius, najuspješniji finski power sastav, koji je ove godine objavio tko zna koji po redu album „Elysium“, a već ga je stigao i promovirati pred hrvatskom publikom. Nimalo insipirativan nastup u Boogaloou već smo zabravili, ali srećom, s novim su albumom pokazali da ipak još nisu za staro željezo.
Nema tu prevelikih iznenađenja, prokušani recept koji se temelji na dupliranim gitarističkim solažama, moćnim klavijaturama i visokim vokalima na tragu Dija, Dickinsona ili Halforda, uvijek iznjedri solidan album s barem jednim odličnim singlom. Rezultat je otprilike ovakav: „Elysium“ nudi jednu izrazito melodičnu pjesmu s prepoznatljivih refrenom („Darkest Hours“), jednu obaveznu višeglasnu polubaladu („Fairness, Justified“), tri koje ćemo vrlo brzo otpisati („Under Flaming Skies“, „Lifetime in a Moment“ i „Move the Mountain“) te tri vrhunske, brze i uzvišene skladbe („Infernal Maze“, „The Game Never Ends“ i „Event Horizont“).
No, kakav bi to power metal album bio kad se na kraju ne bi našla jedna oda žanru, 18-minutna epopeja „Elysium“. Od pamtivijeka bendovi poput Stratovariusa pokušavaju u naslijeđe ostaviti neku „veliku“ heavy metal pjesmu, u kojoj će pomiješati sve odrednice žanra i svoju urođenu mističnost uzdignuti na n-tu potenciju. U ovom konkretnom slučaju, uspjeh je polovičan. Naslovna stvar malo previše podsjeća na aktualnu fazu Iron Maidena, u kojoj se snagom vokala pokušava prikriti nedostatak pamtljivog riffa.
Album „Elysium“ i dalje uspješno podgrijava ugled Stratovariusa na sceni. U situaciji kada je u bendu sve manje originalnih članova, vrijeme najveće slave je prošlo, a na sceni se pojavljuju neki novi klinci, očekivati od Stratovariusa nešto više od ovakvog solidnog albuma ne bi ni bilo pošteno.
Ocjena: 7/10
(Ear Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
