Sve je veći angažman oko domaće i regionalne nezavisne scene. Tako se i Muzika je Zvonko Radost – internetska top lista koja već par godina volonterski, ali profesionalnim pristupom filtrira i okuplja najkvalitetnija regionalna imena odlučila na novi korak, a to je jednomjesečno organiziranje koncerata u Vintage Industrial Baru.
Svakako je riječ o velikom koraku, jer jedno je tražiti kvalitetne izvođače za top listu, a drugo je kad isti trebaju dobiti potvrdu na koncertu u tako velikom klubu. U četvrtak održana prva večer nije dokazala da postoji potencijal, već da cijela stvar realno okrupnjava i da je publike sve više. Vintage Industrial Bar bio je i više nego solidno popunjen pred beogradskim bendom Stray Dogg i domaćim imenima Sarom Renar i JR Augustom.
JR August je otvorio večer po točno određenoj satnici (koje su se držali i ostali izvođači) počevši u 21:30 sati. Za razliku od dosadašnjih nastupa uživo na kojima je Nikola Vranić a.k.a. JR August nastupao solo s klavijaturama obično praćen s dvije pjevačice, ovog puta je premijerno zakuhao s šesteročlanim sastavom. Jest da je tijekom koncerta sramežljivo kazao kako je s novim bendom održao samo jednu probu prije nastupa, no iskusno društvo jazzista oko njega nije odavalo dojam ‘prvih ljudi’ na pozornici. Kuhao je svoj chamber pop i rock mladi JR i dokazao koji ‘druk’ može postići, no i taj njegov uvjetno nazvan chamber stil umnogočemu duguje njuorlinškom zvuku jednog Dr. Johna. Naravno, nije riječ o tipičnoj usporedbi s jednim od najeklatantnijih predstavnika progresivnog ‘vooodoo’ zvuka koji već desetljećima očarava, ali emotivno tamno obojana lirika JR Augusta s izraženom pratnjom kontrabasa i bubnjeva koji su valjali cajunsku elegiju svakako je vukla u tom smjeru.
Sara Renar nastupila je druga po redu i to u poznatom izdanju u pratnji gitariste Luke Gečeka, klavijaturiste Zdeslava Klarića i bubnjara Nevena Mehuna, dakle postavom i naglaskom na posljednji EP „Jesen“ koji joj je donio i dvije nominacije za Porin ove godine, kao i prilično brzu afirmaciju, što je rezultiralo i nagradom na prvom jesenjem Rock Off festivalu održanom u Tvornici kulture. Počelo je efektno s pjesmom „Jesen“ no u središnjem dijelu je izostala koncertna katarza ponajviše zbog toga što su prateći glazbenici Saru ostavljali samu na pozornici u pojedinim pjesmama. Nekako se time izgubio korak. Pomalo je zvučalo kao propuštena prilika jer publika je bila raspoložena.
Zato je nastup Stray Dogga u elekrificiranom proširenom bendovskom izdanju kotrljao Crosby, Stills, Nash & Young manirizmom. Tihe lirske uvode pjesama gotovo su po pravilu u središnjem dijelu preuzimale, što gitarske, što violinske, solo dionice dok je ritam iza njih valjao i kotrljao. Dukat je na početku bio malo nefokusiran ‘optužujući’ za to dobru atmosferu u backstageu i poneku medicu više, ali ga je tumbin’ & rollin’ na pozornici ubrzo razbistrio, „Blue Moon“ je otpjevao čisto i sjetno, na onaj njegov poznati visoki i čisti način. Predstavio je i pjesme s predstojećeg trećeg albuma za koji je u razgovoru prije rekao kako već dobiva finalni oblik, a sudeći po izvedenom moglo bi to biti prilično žestoko, tj. sušta suprotnost od „Almost“ i „Fire’s Never Wrong“ uradaka.
Muzika je Zvonko radost – live zakotrljala se te prve večeri i ujedno sa Stray Doggom kulminirala u stilu svog imena; radosno i zvonko. Nastavak slijedi u ožujku na istom mjestu.