‘Pjesma za Ćuću’ posveta je Jasenki Vukelić – Ćući (1960.-2019.), dobrom duhu Stražarnog lopova.
Goran Polak iz Stražanog lopova napisao je sljedeće o Jasenki Vukelić – Ćući:
Ona mi je puno pomogla kad sam počeo raditi Stražarnog lopova, jer je moje priče i objave dijelila s mnoštvom ljudi te je više od svih pomogla da se priča o blogu proširi. Njezin mlađi brat i ja godinama smo bili nerazdvojni prijatelji.
Tekst za pjesmu pročitao je i otpjevao Darko Rundek. Haustor mi je oduvijek bio naša najdraža grupa, a Darka izuzetno poštujem i kao umjetnika i kao osobu zbog stavova koje iznosi u javnosti. Iznimna mi je čast što je pristao sudjelovati na albumu.
Moram priznati, nakon što sam mu poslao mail, svako malo provjeravao sam je li preuzeo matricu za snimanje i demo pjesme s mojim raštimanim info vokalom.
I onda, oko 9 navečer, primijetio sam da su prilozi iz maila preuzeti, a negdje oko jedan sat poslije ponoći, stigao mi je povratni Darkov mail. Kada sam ga vidio u inboxu, pomislio sam da je napisao tek kratki odgovor na moju molbu. Međutim, poslao mi je fajl sa snimljenim glavnim vokalom, dva fajla s dodatnim vokalima na refrenu, neke sugestije, moju matricu s njegovim vokalom, a ja nisam mogao vjerovati da je sve to napravio odmah! Kada sam u mraku sobe, prvi put čuo pjesmu s njegovim glasom, isprva me preplavilo neopisivo zadovoljstvo jer mi je pjesma zvučala savršeno, a onda me potopila tuga što Ćuće više nema i što neće čuti pjesmu koju snimamo za nju.
Na albumu „Hodam, gledam, prolazim“ sam s Mirom Labusom Labeom, sa kojim zajedno sviram u grupi Yola Yola, radio na sedam pjesama. Snimio je četiri različita instrumenta, pjevao prateće vokale, a u dvije pjesme i fućkao. Ipak, najviše vremena proveli smo radeći na “Pjesmi za Ćuću”. Stvarno mi je bilo iznimno važno da ta pjesma zvuči točno onako kako sam je osjećao, a svoj osjećaj nisam mogao riječima opisati, pa je Labe predložio da će snimati gitaru dok ne budem u potpunosti zadovoljan sa snimljenim. Između ostaloga, snimio je dva predivna gitarska sola, pa ću u budućnosti napraviti još jednu verziju pjesme s gitarom koja nije završila u finalnom miksu za ovu ploču. Zajedno smo osmislili i tri linije bendža koje zvuče kao stari raštimani klavir, a njihov zvuk u pjesmi simbolizira dušu koja napušta tijelo.
Bubnjeve je snimio Siniša Banović. Sinišu sam upoznao ranih osamdesetih. Dee Dee, moj brat Igor Polak i ja, imali smo dogovoren koncert u SC-u. Naš bubnjar otišao je iz benda, a Siniša koji je tada svirao sa Tomijem Šegom – Phantasmom u punk bendu Eksodus, uletio je na njegovo mjesto. Nakon nekoliko koncerata otišao sam u vojsku, a bend nam se nepovratno raspao. Siniša se nedugo potom iz Zagreba odselio u Rijeku, gdje je nastavio glazbeni put u grupama Grad, Let3 i Fit. Potom je iz Rijeke odselio u Amsterdam gdje je već duže vrijeme stalni bubnjar kultne engleske grupe Fischer-Z.
Siniši se jako svidjela ideja albuma, pa je snimio bubanj za osam pjesama. I ne samo to. Kao profesionalni muzičar mi je puno pomogao svojim savjetima, idejama i sugestijama. Svakodnevno smo bili u kontaktu te razmijenili stotine poruka i mailova. Da nije bilo njega i njegove zarazne energije, najvjerojatnije nikada ne bih završio album.
U pjesmi još sudjeluju Mario Barišin Bara iz Trobecovih krušnih peći i Brujača, on je s Darkom otpjevao zadnji dio refrena, te Stanko Kovačić koji je snimio zbilja predivnu liniju violončela u drugom dijelu pjesme. Ja sam snimio bas i zvučnu kulisu koja traje tek nešto više od minute, a snimao sam je stojeći u Ilici satima.
Stanko je gostovao na mnogim albumima, od naših najvećih estradnih zvijezda, pa do bendova poput Hladnog piva, Zabranjenog pušenja i Detoura. Svirao je u bendu Šo!Mazgoon, s Lidijom Bajuk, Natali Dizdar, Vladom Divljanom, od samih početaka je s Ivankom Mazurkijević u Stampedu, sada je i u grupi Šumski, al’ meni osobno, prva asocijacija na njega je mala alternativna grupa Sin Albert koja je egzistirala do početka rata, u kojoj je svirao bas gitaru.
Ćuća je za života na FB-u redovito objavljivala kratke video klipove i fotografije koje je snimala po Zagrebu i na svojim čestim putovanjima. Uz te objave često bi napisala “hodam, gledam, prolazim”, pa zato te tri riječi lutaju ovom pjesmom, a oni koji su bili na njezinom posljednjem ispraćaju, znat će zašto se Major Tom ušuljao u stihove.
Ćuća je bila posebna, zato sam želio napraviti posebnu pjesmu za nju.
Saznajte više:
Stražarni lopov i Dobri ljudi ‘Hodam, gledam, prolazim’ – iz Zagreba za vječnost