Nikad formalan bend Stukturne ptice bio je eksperimentalna preteča grupa Let 2 i Let 3 početkom 1980-ih. Bio je to ponajviše usputni projekt Damira Martinovića Mrlete koji je tada još uvijek svirao u Termitima.
Trideset i kusur godina kasnije Strukturne ptice oživljavaju u novoj formi, a iza njega ponovno stoji Mrle, ali i njegova supruga Ivanka Mazurkijević. Projekt se razvijao unazad više od dvije godine ponajviše zahvaljujući filmskoj i kazališnoj glazbi na kojoj je ovaj bračni par bio angažiran, što zajedno, što odvojeno. Nakupilo se tako pjesama koje su nastavile svoj život i izvan filmova i predstava za koje su prvotno bile rađene, sasvim dovoljno da se Mrletu upali kliker i ponovno raširi krila Strukturnih ptica u kojem glavnu riječ vode Ivanka i on, koji su za tu priliku uzeli i nova umjetnička imena, ona IvaneSky, on Mr. Lee.
Ispunjen Teatar &TD bio je sinoć prva zagrebačka postaja Strukturnih ptica, grupe koja pored spomenutog para okuplja glazbenike kao što su Vlado Simchich Vava (Turisti, ex-Laufer), Ivan Bojčić (Morso, Let3) i Dražen Baljak (Let3). Već je nakon prve pjesme bilo jasno kako Strukturne ptice imaju sasvim drugačije temelje i izričaj od poznatih matičnih sastava Ivanke i Mrleta tj. Stampeda i Leta 3.
Kontekst je okrenut za 180 stupnjeva; nema ispadica, sprdačine ni pejorativne provokacije. To je sastav koji gotovo filmski kroči kroz glazbu, s gotovo devedeset postotnim izričajem na engleskom jeziku, nimalo stilski omeđen, već ‘provociran’ čistom avangardnom kvalitetom. Ivanka i Mrle odjenuli su najzahtjevnije ruho na sebe, po onome što se moglo doživjeti na koncertu koji je trajao nešto duže od sat vremena, ‘vode bitku’ isključivo glazbom koja je namijenjena ukusu jedne sasvim drugačije publike.
Ivanka Mazurkijević gotovo se preko (te jučerašnje) noći prometnula u novu nam primadonu, ako se treba govoriti o pjevačicama na domaćoj sceni, što na nezavisnoj, što na onoj popularnijeg karaktera. Snagom svoje izvedbe jednostavno vas zakuca za stolac i na prvom refrenu je teško pojmiti da je to ona zajebantica iz žovijanog Stampeda. Mrle je pak više bio za elektronskom opremom ‘okićenom’ galonom vode koji mu je isto služio kao instrument, a manje za bas gitarom.
Glazba potpuno neomeđena strujala je od elektronike, zvuka indijskog sitara, preko americana balada, do na kraju maestralnog rock transa kad su Vavi ‘popustile kočnice’ i kad se činilo da će svaki tren u naletu katarze probiti zvučnik pojačala vratom gitare, ostavljajući na kraju i svim prisutnima veliki upitnik iznad glave jesu li Strukturne ptice bend uz koji se sjedi ili su stolci u dvorani suvišna stvar.
Od gostiju koji su se te večeri pojavili na pozornici treba istaknuti Ivankin duet s Borisom Štokom iz riječke grupe Quasarr, jednom rječju bila je to prava romansa na pozornici (iako Mr. Lee kao prekaljeni profesionalac nije ni trepnuo).
Te večeri glazba je bila predstava, a predstava je bila glazba. Strukturne ptice su uzletjele i zaigrale se strukturom kao što su to činile davnih osamdesetih. Gledano iz današnje prespektive, ovaj ponovno oživljeni projekt drukčije nije ni mogao biti nazvan.