Sue Mingus (1930. – 2022.) – preminula udovica Charlesa Mingusa koja je promovirala velikanovu ostavštinu

Institut Charles Mingus objavio je da je Sue Mingus, četvrta supruga i udovica Charlesa Mingusa, umrla 24. rujna u devedeset i trećoj godini života.

Sue i Charles Mingus (foto: Da Capo Press)

Susan Graham Mingus rođena je 2. travnja 1930. u Milwaukeeju, Wisconsin. Nakon školovanja u Northamptonu, Massachusetts, preselila se u Pariz gdje je radila kao urednica u International Herald Tribuneu. Nakon dvije godine, preselila se u Rim gdje je radila za Clipper, časopis za letenje za Pan Am Airlines. Tamo je upoznala kipara Alberta Ungara koji je postao njezin prvi suprug i otac njezino dvoje djece. Godine 1958. preselili su se u New York gdje su se Sue i Alberto na kraju otuđili i razdvojili.

Časna ucjena

Godine 1963. glumila je u eksperimentalnom filmu “O.K. End Here”, a s članovima filmske ekipe posjećivala je njujorški klub The Five Spot gdje je srela Charlesa Mingusa. Tri godine kasnije slavni književnik Allen Ginsberg ih je vjenčao; zapravo bila je izvanzakonska ceremonija zavjetovanja. Legalno su se vjenčali 1975., u vrijeme kada je Mingusu dijagnosticiran ALS od kojeg je četiri godine kasnije preminuo.

Kada je Charles Mingus 1979. preminuo u Meksiku, njegov je prah, na zahtjev svoga supruga koji je vjerovao u reinkarnaciju, Sue Mingus prosula u indijsku rijeku Ganges. Kao što je slučaj da najpoznatiji big bandovi nastavljaju djelovati pod istim imenom i nakon smrti svojih vođa, tako se i nakon smrti Charlesa Mingusa nametnula potreba za utemeljenjem sastava koji će nastaviti njegovo djelo. Sue Mingus je glavni “krivac” za okupljanje tri formacije koje su bile posvećene prezentaciji Mingusove glazbe: ansambla Mingus Dynasty, Mingus Orchestra i Mingus Big Banda, prema mišljenju mnogih najboljega big banda današnjega jazza koji zadnjih godina zauzima prvo mjesto na ljestvicama svih stručnih časopisa, ali i drugih sastava koji nastavljaju djelo ovoga velikog umjetnika modernog jazza. Za Mingusovu ostavštinu brinula je i na druge načine. Po cijelom svijetu krala je piratska izdanja Mingusove glazbe, i to vrlo uspješno. Kad su trgovci željeli pozvati policiju, ona bi odmah zaprijetila da će zvati novinare i televiziju, zbog čega su redovito odustajali znajući da prodajući te albume krše propise. Osnovala je tvrtku simbolična naziva Revenge Records koja objavljuje najbolje piratske snimke, prodaje ih i plaća izvođačka prava glazbenicima koji sviraju na njima.

Nakladnik Pantheon Books je 2022. objavio knjigu “Tonight at Noon: A Love Story”, njezine memoare o životu s Mingusom. Također je objavila knjige Mingusove glazbe, uključujući “Charles Mingus: More than a Fake Book” i seriju knjiga pod nazivom “More Than a Play-Along”.

Naravno da je tema razgovora koji smo vodili nakon jednog od koncerata Mingus Big Banda, s kojim je često putovala kao producentica i menadžerica, bila ostavština njezinog supruga. U bezvremensku veličinu te glazbe pulska se publika uvjerila 29. listopada 2019. kad je Mingus Big Band nastupio u Istarskom narodnom kazalištu, na festivalu Backstage Live Pula, a zagrebačka će publika to moći 22. studenoga u KD Lisinski na Zagreb Jazz Festivalu.

Swingajući fagot

Sue Mingus: Charles i ja nikad nismo razgovarali o tome da ću se baviti njegovom glazbenom ostavštinom. Iako sam mu pomagala, nikad nisam bila uključena u glazbeni aspekt njegova djelovanja, no mislim da je znao što će se dogoditi jer mi je ostavio svoju glazbu i publikacije. Nakon njegove smrti upriličili smo dvodnevnu priredbu u newyorškom Carnegie Hallu na kojoj je u počast Charlesu nastupilo mnogo različitih sastava. Zamolili su me da za tu prigodu utemeljim sastav. Okupila sam sedmeročlani sastav s glazbenicima koji su svirali na albumima “Mingus Dynasty” i “Mingus Ah Um”. Otada se promijenio pogled na njega. Uvijek je govorio da je kao prvo skladatelj, ali ljudi na njega nisu gledali kao na skladatelja jer je bio iznimna osobnost na pozornici. Bila je to Charlesova glazba i nikome nije padalo na pamet da bi je mogao svirati bilo tko drugi osim njegova sastava. Ostavio je veliko naslijeđe američkih skladbi, najveće nakon Dukea Ellingtona, više od tristo skladbi. Taj smo sedmeročlani sastav utemeljili slučajno, ali bilo je autentično, u duhu Mingusove glazbe. George Wein je sastav angažirao za festival koji se održavao toga ljeta i tako se nastavilo. Nakon toga smo pronašli opsežno Charlesovo djelo “Epitaph”. Radi se o dva sata glazbe koja nije izvedena za njegova života. Muzikolog Andrew Homzy s kanadskoga sveučilišta Concordia zamolio me je da potraži Charlesove glazbene materijale. Pronašao je kutiju punu nota i pitao može li se vratiti kako bi ih sistematizirao i katalogizirao. Tijekom tri godine dolazio je iz Kanade i katalogizirao svu Charlesovu glazbu koja do tada nije bila sređena. Tako je pronašao Mingusovo remek djelo “Epitaph”. Deset godina poslije Charlesove smrti, 1989., to smo djelo praizveli u Lincoln Centeru. Gunther Schuller je pripremao orkestar i njime ravnao. Djelo je toliko opsežno da je nastup trajao dva i pol sata, a da smo ostvarili sva sola, trajao bi četiri sata. Tražila sam da mi dopuste da pokušam napraviti eksperiment s orkestrom koji neće biti toliko orijentiran na sola i koji će imati egzotična glazbala poput onih koje je Charles koristio. Ovaj orkestar ima fagot, bas klarinet, francuski rog, gitaru, na jednoj se poziciji izmjenjuju tuba, violončelo i bas klarinet. Prva dva – tri tjedna bilo je užasno, toliko glasno da je zvučalo kao drugorazredni Mingus Big Band. No, nedugo smo svirali akustično i bilo je nevjerojatno. Mogao si čuti svaki zvuk. Fagotist je imao solo i ljudi su se iznenadili da fagot može swingati. Bilo je iznenađujuće nježno. Bez ozvučenja dobili smo na izražajnosti Mingusove glazbe.

Kako ste uspjeli tako dugo održati Mingus Big Band?

Sue Mingus: U vrijeme kad sam osnovala četrnaestočlani sastav otvorio se novi klub (Time Cafe, op.p.). Nismo imali što izgubiti, a ni klub, jer tek je počinjao. Novinari su nam se smijali – Mingus četiri puta mjesečno. Još uvijek imamo ugovor i svakog četvrtka sviramo u tom klubu s velikim entuzijazmom.

Tko skrbi o repertoaru?

Sue Mingus: Ja određujem što će se svirati. Snimili smo album “Blues & Politics”, što je vrlo hrabro, “drsko” u našoj zemlji. Tu je Charlesova najpoznatija skladba “Good Bye Pork Pie Hat”, kao i predivna skladba “Meditations For A Pair Of Wirecutters” koju je napisao šezdesetih godina kada su se okupljali pokreti za ljudska prava. Demonstrante su zatvorili u zatvore na jugu ograđene bodljikavom žicom pod naponom, što je Charlesa nadahnulo da napiše tu skladbu. Poslije je naziv izmijenio u “Meditations On Integration”, a nakon toga u “Meditations On Inner Peace”. Držali smo da je “Blues & Politics” dobar naziv upravo za nastup u Washingtonu D.C.

Je li teško okupljati i održavati orkestar s toliko glasovitih glazbenika?

Sue Mingus: Imam listu od sto pedeset glazbenika, jer to radimo već godinama, a svi su vrhunski instrumentalisti. No, oni su neovisni. Ako netko u određenom trenutku nije na raspolaganju, uskače netko drugi. Kad čujem nekog tko dobro svira, uvrstim ga na listu. Imamo listu od deset do petnaest vrhunskih instrumentalista za svako glazbalo! To je glazba na koju se dobri glazbenici lijepe kao ose na med. Toliko je izazovna da privlači one glazbenike koje rese hrabrost i rizik. Želiš li svirati tu glazbu, moraš znati tko si! Za to je potrebno zatvoriti određene krugove: valja znati čitati note kao klasičar, improvizirati kao jazzist, imati osobnost i biti sposoban svirati u okruženju ansambla. To su veliki zahtjevi. Charles je ostavio puno otvorena prostora, što je za glazbenike uzbuđujuće. U prigodi su pokretati inicijativu, slijediti nadahnuće i srce. To mogu samo glazbenici velikog kalibra. Da nisu tako dobri, ne bi mogli pratiti koncert. Ne možeš unaprijed predvidjeti što će se dogoditi. Izazovno je jer usred izvedbi tih složenih skladbi treba donositi trenutačne odluke. Zbog toga uspijevam pronaći glazbenike, iako svirajući u drugim sastavima mogu puno više zaraditi. Ali svirati u Mingus Big Bandu je veće zadovoljstvo. Stvar je u izazovu, oduševljenju i komunikaciji s publikom. To je podržavanje razmjene osjećaja. Vrhunska glazba koju sviraju izvrsni glazbenici.

Zašto glazbenici, iako ih vrlo cijene, ipak još uvijek rijetko sviraju Mingusove skladbe?

Sue Mingus: To se mijenja. The Mingus Big Band je čudesan. Danas se osnivaju sastavi koji sviraju isključivo Mingusovu glazbu. Postoji izvrstan sastav u San Franciscu, Mingus Amungus, koji svira rock, hip hop, jazz, ima plesače, predivno svira Cumbia & Jazz Fusion. Svira potpuno u duhu Mingusove glazbe, iako u drugom stilu. Charles je također bio mnogo toga. Bio je: “Cumbia & Jazz Fusion” (Cumbia dolazi od Columbija. Naime, Mingus je spajao ritmove kolumbijskih indijanaca i zvukove džungle s jazzom, op. p.) – pokreti, uzvici, blues – ali je skladao i orkestralna djela koja sviramo. Svirali smo “The Children’s Hour of Dream” koja je u cijelosti napisana i nema sola. No, to je za sada eksperiment. Osim toga postoje i jazz sastavi, u Minneapolisu, Londonu, posvuda… Poput sastava koji sviraju Dukeovu glazbu.

(Preuzeto iz Novog lista od 16. listopada 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X