Američka kantautorica nepretencioznim se nastupom na Gornjem gradu intimno sprijateljila sa svakim posjetiteljem.
Nije bilo teško voljeti Suzanne Vegu. Između svih tih Snapova, 2 Unlimiteda, Technotronica, Gunsa i ostalih nametnika koji su prije dvadesetak godina vladali MTV-jem, njezin je glas bio melem za uši. Bila je draga, nenametljiva, talentirana i, što je najvažnije, apsolutno nikom nije išla na živce. Doduše, nitko nije znao više od njezine dvije pjesme, one slavne, no bilo je to dovoljno da shvatimo da će njezin folkom inspiriran kantautorski rad nadživjeti sve pobrojanje tadašnje svjetske zvijezde.
I tako i bi. U ljeto 2011. Suzanne Vega drugi je put posjetila Zagreb i na Sceni Gradec stvorila čarobno ozračje za šestotinjak ljudi i pokazala se upravo onakvom kakvom su je mnogi zamišljali – toplom, duhovitom i šarmantnom. Većina je naravno došla s „Lukom“ i „Tom’s Diner“ u mislima, no dobili smo puno više od toga.
Scena je bila savršena za repertoar i pojavu Suzanne Vege. Otvoreno nebo i noćni zrak zaliječili su mnoge rane onih koji su dan ranije bili u paklu Aquariusa na koncertu Skunk Anansie, dvorište iza crkve svete Katarine dodalo je potrebnu dozu intimnosti i mističnosti, jedino je pucao apsurdni pogled na Katedralu čiji je desni toranj oblijepljen reklamama za osiguranje i farmaceutsku tvrtku. Loše nam se piše ako i Bogu trebaju sponzori.
Pozornica je bila ogoljena poput Suzannine glazbe, osim nje i pratećeg gitarista bio je tu samo veliki prazan prostor. Godine rada na karijeri učinile su da ova samozatajna Njujorčanka osmisli pravi mali stand up nastup; red glazbe, pa red anegdota, i nikom nije dosadno. Štoviše, u tih sat i pol vremena u ovom se koncertu moglo samo uživati. Jednostavnost njezinih akorada, samouvjerenost, zrelost i vokalna prepoznatljivost označili su prekrasan završetak najbogatije zagrebačke koncertne sezone. Ostali su, doduše, još Poguesi, no ovo sinoć bila je idealna točka na i.
Čuli smo svakako i „Luku“ i efektima podebljanu „Tom’s Diner“, no Suzanne Vega je najbolja bila u „Tombstoneu“ i „Blood Makes Noise“ (zavirio sam u set-listu), pjesmama koje je sama nazvala dijelom svoje „mental health kolekcije“, kada se doslovno transformirala u žensku inačicu sumanutog Nicka Cavea.
Nepravedno bi bilo ne spomenuti Viktoriju Novosel, reality pobjednicu, koja je hrabro uz pratnju akustične gitare izvela nekoliko obrada. Bilo ju je ugodno slušati, a čini se da je lik i djelo Suzanne Vege nešto za čim bi se mlada Viktorija željela povesti. S obzirom na to da uskoro prvi put ulazi u studio, teško je za reći što će od toga ispasti. U svakom slučaju, od zvijezde večeri sinoć je puno toga mogla naučiti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
