Pred grupom Svemirko, koja je svoj glazbeni stil okarakterizirala kao emo-macho pop, je koncertno i festivalsko ljeto na kojem će promovirati svoj novi album ‘Tunguzija’. Prvi festival na redu je novopokrenuti Sailor Sweet&Salt Festival u Rijeci, a onda slijede još Tam Tam i Ferragosto Jam u Hrvatskoj, a tu su još i regionalni i samostalni nastupi. O tome kud Svemirko stremi i kuda leti doznali smo od Branimira Blaževića i Tonija Tandare.
Nakon prošlogodišnjeg debija “Vanilija”, ove godine je uslijedila “Tunguzija”. Očigledno je da ste u kreativnom zaletu. Kako je nastao novi album, koliko vam je trebalo da ga zgotovite?
Toni Tandara: Marko (Marko Vuković, pjevač, op. a.) je te pjesme kroz određeni period snimuckao i razrađivao, a intenzivnije je počeo raditi na albumu početkom proljeća.
Branimir Blažević: Prve naznake albuma su se dogodile još prošle godine kada je “Tunguzija” trebala izaći kao EP. Spletom ludih okolnosti i nedostatkom vremena, Marko je odlučio da ćemo ipak pričekati još koji mjesec za novi materijal. U međuvremenu smo složili polu-studio u kojem je Marko snimio, smiksao i napravio master. Marko je bio dobre volje taj dan, pa mi je dopustio da sudjelujem s pozadinskim vokalima na jednoj pjesmi,(Kako da znam). Ovim putem pozdravljam Marka i šaljem mu zahvale na ukazanoj prilici. Možda je seljak iz Đakova, ali je zato i legenda. Znači da skratim, oko pola godine za sve.
Zašto naziv “Tunguzija”?
Toni: Jer je fora, a i prilično dobro pristaje uz ugođaj albuma.
Branimir: “Tunguzija” je naziv za mjesto koje nam je nedostižno, barem su tako naši stari govorili. “Odakle si ti ispao, iz Tunguzije?”. Kao kada nemaš pojma što se trenutno događa, jer si previše vremena proveo odvojen od svega. Kao da si drogiran, kao programiran, kao da te furaju, kao da te ljuljaju.
Kako općenito izgleda kreativni proces u Svemirku?
Toni: Markan radi sve, mi ostali ne radimo ništa, tj. ništa kreativno, iako, to bi se uskoro moglo i promijeniti, stay tuned, ha, ha.
Branimir: Izgleda tako da Marko napravi sve i mi onda to sviramo. Tako najjednostavnije ide za sve nas, ali pričali smo nešto o zajedničkom EP-u ili nešto tako. E onda bi kroz đemanje razvili ideje i samim time došli do pjesama.
“Vanilija” je doživjela svoje izdanje na VHS kaseti, a koliko vidim za “Tunguziju” niste pripremili neku slični potez. Zašto?
Toni: Nismo imali mogućnosti, ali se u zadnje vrijeme nešto šuška o tiskanju ploča.
Branimir: Ma malo smo slabi po pitanju merča i toga. Meni je evo već neugodno dok odgovaram na ovo pitanje. Ali ljudi strpite se, imat ćemo od majica do vinila, neki čak zagovaraju da imamo i službene Svemirko gaće. Dost’ dugačak proces u našem slučaju.
Kolege iz benda o frontmenu Marku Vukoviću: Možda je seljak iz Đakova, ali je zato i legenda.
Možda je malo glupo govoriti o nekom uspjehu na ovim prostorima u ovom trenutku, no čini se da imate dobru prođu kod publike kad su koncerti u pitanju. Je li tako ili se varam?
Toni: Daa, da, koncerti nam budu jebeni šou!
Branimir: Ne varaš se. Iskreno i bez imalo doze umišljenosti, mogu reći da smo koncertno među najaktivnijima u regionu. Radimo sve ovo kako bi mogli putovati, svirati i upoznati nove ljude. Lijepo je vidjeti na koncertu da ljudi pjevaju pjesme i uživaju u njima. Lijepo je to sve doživjeti nakon mučenja koja su prolazila u srednjoškolskim bendovima u kojima smo svirali. Tako da ljudi dođite, bit će vam jebeni šou!
Kakva je situacija po tom pitanju u regiji, oliti regionu?
Toni: U Sloveniji nas vole, u Srbiji nas obožavaju! U Hrvatskoj su ljudi nekako suzdržaniji, ali svejedno bude dosta fino i kod nas na koncertima.
Branimir: Još i najlošije prođemo u Hrvatskoj, valjda je to do mentaliteta publike koja dođe na koncert samo da se pojavi i zbog toga što su vidjeli na Fejsu da smo sada “hot-stuff”. Kužiš, poslušaj malo što nudimo, dva albuma imamo. Moram naglasiti da je veliki problem što je sve više i više bendova koji imaju engleski naziv i koji pjevaju na engleskom jeziku. Ljudi molim vas, probajte na materinjem jeziku. Sve bi ovo imalo više smisla kada bi bilo još 2-3 benda kao mi i onda bi mediji mogli o nečemu pisati i promovirati scenu. Ovako imamo pet bendova koji pokušavaju nešto novo i ostatak koji sanja o proboju na stranu scenu gdje će svirati za dva piva i smještaj. Ali dobro imamo i mi jedan festival gdje domaći bendovi za svoju svirku u ekskluzivnom terminu u 17 h mogu dobiti ulaznicu za isti festival. Jebeno!
Razmišljate li i o predstavljanju u zemljama izvan našeg govornog područja, nekako mi Njemačka pada na pamet, imate vi dosta krauta u svom zvuku?
Toni: Na ovo pitanje prepuštam riječ Branimiru.
Branimir: Hvala kolega Tandara. Baš smo jučer Bojan i ja razgovarali kako treba malo vidjeti s ostalima kako se to radi vani po pitanju koncerata. Moguće je sve naravno, ali prvo bi krenuli sa zemljama tipa Češka, Poljska, Slovačka itd. Čak su nas zvali prošle godine u Poljsku, ali financijski nije imalo smisla. Treba prvo na marketingu raditi u tim zemljama, promovirati muziku i spotove, a tek onda neke svirke srediti. Ja sam osobno za varijantu da budemo predgrupa nekom poznatijem bendu na europskoj turneji, kako bi mogli penetrirati u to područje.
Kako vašu glazbu prihvaćaju radijske stanice, vrte li vas?
Toni: Navodno nas znaju zavrtiti po stanicama, iako ja još nikada nisam slušao Svemirka na radiju.
Branimir: Opet dost dobro. Mogao se vidjeti spot za “Možda nisam dobar” na RTS-u, prikazivali su nas i na CMC-u hooo, hooo, a za radio je lista dugačka. Lijepo je kad imaš podršku od Radio Studenta, radio koji među zadnjima ima tu dozu alternative i tu moć da odgaja studentsku publiku.
Kako je uopće došlo do Svemirka, kako je došlo do retro popa u kojem ste se zatekli?
Toni: Marko je tu zapravo Svemirko, on je napravio ”Vaniliju” i nakon toga našao par ‘debila’ da ju sviraju live, a za retro pop bi ja ukazao prstom na Marka, on očito voli tu estetiku.
Branimir: Marko je upoznao Filipa, Filip je upoznao Denu, ja sam upoznao Denu, Dena je upoznao Marka i Dena je upoznao Marka i mene. Ja sam upoznao Bojana, Bojan i Marko su upoznali Tandaru. Tandara i ja smo znali Talija i Tali je upoznao Bojana i Marka.
Čija glazba iz 80-ih je najviše ‘kriva’ za to?
Toni: Flash FM iz GTA Vice City.
Branimir: Dvije riječi: Bijelo Dugme, ali s Islamovićem. Iako Tifa je bolje pjevao, al su malo pjesme hc nabacane.
Kako bi definirao emo macho pop, što je samo po sebi kontradiktorni pojam?
Toni: U samom pojmu je sve sadržano: alfa mužjak koji zavija na mjesec dozivajući odbjeglu ženku.
Branimir: Gotov je period emo macho popa, sad smo tagajoga.
Gdje vas publika uskoro može očekivati uživo?
Toni: Aj ti Branimire.
Branimir: Ajd’ ja ću Tandara. Znači fino lagano svi na Sailor festival u Rijeci 27. srpnja, ako se netko smatra legendom doći će na Tam Tam u Sućuraj 28. srpnja. Također smo u Novom Mestu, Fotopub festival 2. kolovoza i kao da nam neće biti dosta svega, pa idemo na ludu briju zvanu Ferragosto Jam na jezero u Orahovici 3. kolovoza i na kraju svega toga rokamo u Alter Nativa 4. kolovoza u Zrenjaninu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
