Ovo je pravi cjelovečernji album, iscrpljujuća životinja koja će vas ili sažvakati i ispljunuti, ili pak uvesti u svoj turobni i mučni svemir iz kojeg nećete isplivati u dobrom raspoloženju, ali ćete svakako osjećati neku neobičnu vrstu pročišćenja.
Imao sam namjeru pisati o novom albumu Swansa još onomad kad sam se obradovao kupivši ploču na njihovom ljubljanskom koncertu mjesec dana prije njegove službene objave, ali odlučio sam ipak pričekati jer tom fizičkom izdanju nedostaje jedan sastojak za koji sam smatrao da bi se mogao pokazati ključnim, točnije pjesma “The Beggar Lover (Three)” čije trajanje doseže nevjerojatne 44 minute. Ta odluka se i jest i nije pokazala ispravnom; jest zato što ova čudovišna epopeja doista mora biti razmotrena u opusu benda Michaela Gire, a nije zato što bi je se moglo promatrati i kao zaseban album. Na koncu, njezino trajanje premašuje ono većine albuma koji se danas objavljuju, a moglo bi je se praktički i razdijeliti na odvojene stavke, odnosno pjesme i prezentirati je u formi zasebnog LP-ja.
A što se sve u njoj događa doslovno je priča za sebe. Eksperimentalnija od ionako eksperimentalnog opusa Swansa, “The Beggar Lover (Three)” koristi loopove, nasnimljeni materijal, dijete koje pjeva nabrajalicu “This Old Man”, Giru koji ispušta zvukove bez značenja nalik onima koje smo ranije ovog mjeseca mogli čuti u SC-u na “Ursonate” Kurta Schwittersa u izvedbi Williama Kentridgea, pa čak i cijele komade pjesama s prethodnog izdajna benda, “Leaving Meaning” iz 2019. godine.
Sama ova pjesma je izrazito izazovna i prosječni slušatelj gadno će se namučiti da je posluša u cijelosti, a što tek onda reći o cjelokupnom čudovištu koje se naziva “The Beggar”, a čije ukupno nemilosrdno trajanje premašuje puna dva sata. Ovo je pravi cjelovečernji album, iscrpljujuća životinja koja će vas ili sažvakati i ispljunuti, ili pak uvesti u svoj turobni i mučni svemir iz kojeg nećete isplivati u dobrom raspoloženju, ali ćete svakako osjećati neku neobičnu vrstu pročišćenja.
Po stilu, tematici i zvuku, “The Beggar” se ne razlikuje mnogo od svojih prethodnika objavljenih nakon ponovnog uzdizanja Swansa početkom prošlog desetljeća s albumom “My Father Will Guide Me up a Rope to the Sky”. Najveća je razlika između nove ploče i tih prošlih upravo o ambiciji i razmjeru koji ova pokriva. Nije da su “The Seer”, “To Be Kind” ili “The Glowing Man” u bilo kojem smislu bili laki, prohodni ili kratki albumi, ali “The Beggar” upravo svoje trajanje pretvara u ključno obilježje. Trajanje je ujedno i njegova najveća mana, jer da bi ga se zaista iskusilo mora mu se posvetiti mnogo više vremena nego što je većini dostupno.
Album počinje u poznatom stilu pjesmama “The Parasite” i hipnotičkom “Paradise is Mine” koja je posužila kao neka verzija najavnog singla, a kad završite s njima već će proći dvadesetak minuta vašeg života. Repetativna glazba s Girinim slobodnim promišljama o životu i smrti uvući će vas u film iz kojeg će vas zatim nakratko izbaciti “Los Angeles: City of Death”, jedina pjesma “pristojnog” radijskog trajanja od tri i pol minute i najbliže što ćete na ovom albumu pristupiti bilo kakvoj verziji rock glazbe.
Nakon nje slijedi i “Michael is Done”, Girina autoreferencijalna pjesma koja također može pohvaliti određenim “hit” potencijalom u okviru u kojem Swans mogu djelovati, a zatim i nježnija “Unforming”. Naslovna pjesma će u svojih deset minuta načeti ono što će njezin 45-minutni parnjak dovesti do savršenstva, a “No More of This” i “Ebbing” će odigrati istu ulogu koju su imale kad smo ih slušali uživo u Ljubljani. U kakofoniji buke, muke i nelagode, ove dvije pjesme dolaze kao melem na dušu i pokazuju Giru u jednom od njegovih najpitkijih izdanja u posljednjih petnaestak godina. Šteta je samo što potonja na studijskoj snimci ne može postići onu katarzičnu silinu koju ima kad se pojačala odvrnu do točke u kojoj nezaštićene uši počinju krvariti.
“Why Can’t I Have What I Want Any Time That I Want?” donosi dašak zvuka koji bi se mogao usporediti s ranim Velvet Undergroundom, a nakon nje slijedi proždiruća “The Beggar Lover” nakon koje “The Memorious” zvuči kao nepotrebno nakalemljeni višak, ali samo zato što je pogrešno pozicionirana, budući da se na vinilnoj verziji ta pjesma pokazuje kao bitan dio priče na kraju B-strane. U tom smislu fizička verzija je bolje završena s katerzičnim “No More of This” i “Ebbing”, pa se idealnom kombinacijom pokazuje slušanje po tom poretku, s dodavanjem goleme “The Beggar Lover” na sam kraj.
“The Beggar” nije album za svakoga. Štoviše, to je album za one vrlo rijetke koji su dovoljno odvažni da se s njim suoče. Ako ga preživite, pa možda čak i zavolite, imajte na umu da je najbolji način da ga se doživi tako da mu se podvrgnete uživo na razini glasnoće koju je nemoguće postići sa studijskom snimkom. Ako ste spremni na to, onda već sigurno znate da ćete imati priliku upravo to doživjeti ovog studenog u zagrebačkom kinu SC, a ako ga odsviraju jednako glasno kao prije mjesec dana u Ljubljani, sve će nas skupa majke tražiti u ruševinama kinodvorane.
Ocjena: 9/10
(Young God Records LLC. / Mute Artists Limited, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
