Furiozni ritual pročišćenja bukom koji su Swans sinoć izveli u Ljubljani jasna je poruka svima koji su ga propustili da na vrijeme osiguraju svoje ulaznice za zagrebački koncert benda Michaela Gire koji će se održati u studenom u Kinu SC.
Ako je kolega Harča u svom reportu s koncerta u Vintage Industrial Baru jazz noir trio Bohren & Der Club of Gore nazvao “najsporijim bendom na svijetu”, nakon sinoćnjeg izleta u Ljubljanu gdje su Swans još jednom došli blizu toga da razinom buke sruše Kino Šiška, ne preostaje nam drugo nego skupinu predvođenu Michaelom Girom prozvati najglasnijim bendom na svijetu. Upravo nakon Bohrenova koncerta fotograf Vedran Metelko i ja složili smo pakt oko odlaska u Ljubljanu, a već sljedeće jutro Hangtime Agency najavio je koncert Swansa koji će se u studenom održati u Kinu SC. No, kako naš narod kaže: dvaput je dvaput. Ljubljana nije daleko, a Swans su sinoć još jednom pokazali da se ne smije propustiti ni jednu priliku za svjedočenje njihovom ritualu pročišćenja bukom.
Nije ništa novo u praksi ovog benda da započne turneju kojom prati neki album prije njegove službene objave. Sličnu smo stvar doživjeli na njihovom zagrebačkom koncertu u Pogonu Jedinstvo gdje su pretpremijerno pilili materijal s ploče “The Glowing Man”, a sinoć je takav slučaj bio s njihovim nadolazećim izdanjem “The Beggar”. Činjenica da publika još ne poznaje dobar dio pjesama koje bend izvodi sama po sebi i ne predstavlja velik problem, budući da bi se moglo reći da su svi albumi koje su Swans izdali još tamo od svog velikog povratka 2010. s “My Father Will Guide Me up a Rope to the Sky” zapravo poglavlja jedne te iste beskonačne, mračne epopeja, bez obzira na promjene u postavi sastava koji na njima prati Giru.
Da ni slučaj s “The Beggar” nije ništa drugačiji postalo je jasno na samom početku nastupa kad je posljednja šesteročlana iteracija benda predstavila naslovnu pjesmu albuma u gotovo polusatnoj verziji koja je iz tihog početka prerasla u soničnu oluju koja je fizički protresla dvoranu Katedrala u Šiški. Drveni pod konstantno se tresao, zrak oko nas je treperio od snage koja je izbijala s pojačala na pozornici, a temperatura je već na prvoj pjesmi porasla toliko da su se kapi znoja stale cijediti niz čelo. Prvi put sam u životu eksperimentirao s uporabom čepića za uši na koncertu, ne toliko zbog zaštite sluha, koliko da čujem što se doista svira ispod svih tih slojeva buke. Kad je pjesma završila, Michael je objavio da je pri izvedbi uspio slomiti žicu na svojoj akustičnoj gitari i poslao publiku na pivo dok je ne zamijeni. Gotovo se čuo uzdah olakšanja kad smo dobili priliku da malo odahnemo.
Nakon par minuta potrebnih da se zamijeni žica, bend je krenuo u “The Hanging Man”, singl s njihovog posljednjeg albuma “Leaving Meaning” koja je sa svojih deset minuta trajanja djelovala kao međuigra između novih pjesama, a bend je nakon toga predstavio “Ebbing”, pjesmu koja se na pola puta pretvara u trijumfalnu himnu, a nakon toga i “The Memorious”. O novom materijalu ovdje neću mnogo pisati jer se na temelju jednog slušanja ne mogu stvoriti informirani dojmovi, ali uzgred budi rečeno, bend je na koncertu prodavao nove ploče, tako da ćemo se ovim pjesmama posvetiti u recenziji i prije nego “The Beggar” doživi svoje službeno izdanje za nešto manje od mjesec dana. Spomenut ćemo samo da je uz “Ebbing” veliki koncertni potencijal pokazala i “No More of This” koja je djelovala kao zlatni grumenčić pop milosti utopljen u glasnoj i tamnoj rijeci ostatka koncerta.
Navedimo da su uz Giru sinoć svirali Kristof Hahn na lap steel gitari s kojim se Michael u jednom trenutku čak i porječkao na pozornici, zatim Larry Mullins na klavijaturama koji vam je možda poznat iz nekih od oblika The Bad Seedsa ili The Stooges, Dana Schechter (prethodno svirala s Girom u Angels of Light) na gitari i basu, te ritam sekcija koju čine Christopher Pravdica na basu i bubnjar Phil Puleo. Kao predgrupa nastupio je Norman Westberg, dugogodišnji član prethodnih postava Swansa koji je izveo eksperimentalan uvod na gitari s efektima i sekvencerima, tih i spokojan u usporedbi s onime što će uslijediti.
Ista postava, uključujući i prednastup, očekuje nas u studenom u Zagrebu, i bit će zanimljivo kako će se ovaj repertoar pretočiti u sjedeći ambijent. Možda temperature neće doseći paklene vrućine koju su velik dio publike stalno tjerale da iziđu potražiti malo zraka i osvježenja, ali Studenski bi centar na neki način dotad trebalo ojačati ili barem osigurati, jer bi ga razina buke koju Swans stvaraju doista mogla otpuhati poput kakve vijavice. Moram priznati da smo se i za Šišku zabrinuli dok je sinoć treslo veliko finale s pjesmom “The Birthing”. Stoga ponesite čepiće za uši i pripremite se za još jedan šamanski ritual za pamćenje. It might get loud.
Za kraj, naravno, treba reći da to nije sport za svakoga. Spominju se slučajevi u kojima je razina glasnoće na nekim koncertima u publici dovodila i do povraćanja, pa se s pravom možemo pitati koja je svrha odvrtanju pojačala “do 11”. Odgovor vjerojatno treba potražiti u mistici praiskonskih egzorcističkih rituala. Swans sviraju toliko glasno da otjeraju sve naše demone.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
