Uzbudljiv za fanove, ali apsolutno prezahtjevan za sve ostale, dokumentarni film Marca Prosije upravo takav u skladu je s ostavštinom Swansa, jednog od najglasnijih bendova u povijesti buke.
Slušanje albuma grupe Swans može biti iscrpljujuće iskustvo. Često traju duže od dva sata, poneka im pjesma zna dobaciti i do trideset minuta a da u njoj ne čujemo mnogo više od jecanja, patnje i urlika u kovitlacima iskonskog treperenja bitka u monotonom ritmu i ponekad ne više od jednoga akorda. Odlazak na njihov koncert može se pokazati još većim izazovom, pogotovo nekome nepripremljenome na razinu buke koja bi mu se do tog trenutka činila nedosezivom. Svjedočiti tamo šamanskome ritualu u kojemu Michael Gira istjeruje demone u zvučnom uraganu koji neprestano tutnji dovodi do mučnine, a spominju se i svjedočanstva o zgodama kada bi bilo i povraćanja u publici.
Slijedom navedenog sasvim je jasno da i dokumentarni film koji govori o ovom bendu mora biti jednako težak kao i njihovo djelo. Nedavno objavljen na Blu-Rayju, “Where Does a Body End?” koji potpisuje redatelj Marco Porsia, upravo je takav. Traje dva sata i četrdeset minuta i gotovo ga je nemoguće odgledati u jednom sjedenju. Srećom podijeljen je na dva gotovo jednaka dijela, pa ga možete raspoloviti i olakšati si gledanje. Od prve polovice tako ćete dobiti presjek karijere benda do raspuštanja krajem devedesetih, dok će se potonja polovica baviti njihovim uskrsnućem i “drugom inkarnacijom” u novom stoljeću, ali još više samom filozofijom duhovnog pročišćenja bukom kakvo Gira i ekipa prakticiraju već desetljećima.
Porsia je dobio slobodan pristup arhivi benda i nakrcao je film rijetkim i neobjavljenim snimkama i fotografijama od kojih će zagriženim obožavateljima zaigrati srce. Osim toga pratio je bend kroz pet godina druge inkarnacije, snimao probe i studijske sessione na kojima su nastajali albumi, kao i (naravno) koncerte diljem svijeta. Isto tako, imao je mogućnost okupiti doista impozantan broj slavnih sugovornika. Osim članova benda tu su i Thurston Moore i Lee Ranaldo iz Swansima bratskog Sonic Youtha, Blixa Bargeld (koji kaže da Michalea ponekad zna nazvati kad je pijan), Jenny Beth iz grupe Savages, Amanda Palmer, Devendra Banhart, Kid Congo Powers, Jim Sclavunos i brojni drugi.
Film nas vodi od ranih dana no wavea u New Yorku s početka osamdesetih i skupine Circus Mort u kojoj Gira započinje karijeru prije nego osniva Swans, to bučno čudovište industrijalnog post punka. Otkrivamo i priču o njegovom tragičnom djetinjstvu, odrastanju s majkom alkoholičarkom, upadanju u ralje ovisnosti u preranoj mladosti, česte bijegove, pa čak i boravak u izraelskom zatvoru. Takav životni put Micheala je učinio traumatiziranom i ponekad vrlo teškom osobom. Sam Gira vrlo otvoreno govori o svojim negativnim osobinama iz mladosti, svom alkoholizmu u koji je u jednom razdoblju ozbiljno zaglibio, a kako neki od sugovornika primjećuju, njegova je glazba, bučna i agresivna, često služila kao terapija za uznemirene osjećaje koje je nosio u sebi. Očekivano, u prvome dijelu bitnu ulogu igra i njegova suradnica i partnerica Jarboe čija svjedočanstva otvaraju oči jednako kao i ona koja iznosi danas mnogo zreliji i smireniji Gira.
Kao što rekosmo, u drugom dijelu filma saznat ćemo više o samom procesu šamanskoga čišćenja koje bend izvodi na pozornici, a čut ćemo i veće komade same glazbe iako ona prikazana tako fragmentirano ne može ni približno postići intenzitet kakav ćemo iskusiti zadubljujući se u cijele albume ili na njihovom koncertu. U svakom slučaju, priča ima sretan završetak u kojemu Swanse napokon objeručke prihvaćaju i kritika i publika iz cijelog svijeta. Film završava raspuštanjem druge inkarnacije, no mi znamo da je Gira nastavio priču benda lanjskim albumom “Leaving Meaning” koji se ipak uvelike naslanja na prethodni niz albuma.
Za svakoga tko nije velik fan ovoga benda “Where Does a Body End?” pokazat će se vjerojatno prevelikim zalogajem, što zbog neupitno predugačkog trajanja, što zbog činjenice da ne može prikazati njihovu glazbu u njezinoj punoj veličanstvenosti, pa netrenirano uho zapravo samo zapljuskuje valovima čudovišne buke koja će ga teško natjerati da se podrobnije upozna s materijom. Ipak, svatko tko Swanse voli i prati iz filma će izvući mnogo uzbudljivog sadržaja, promišljenih razmišljanja kao i potvrdu da je riječ o jedinstvenom bendu čiji je utjecaj na brojne glazbenike izrazito velik, a slava koju su stekli još uvijek nedostatna s obzirom na veličinu djela koje su sagradili u slijepom predavanju inspiraciji i zastrašujućem zvuku koji stvaraju.
Ocjena: 7/10
(Eye Light Films Ltd., 2019.)