Borna Maksan

Glazbeni trojac Leo Beslać, Borna Maksan i Vedran Živković uspio je napraviti ono što je u Hrvatskoj, pa i šire, rijetkima uspjelo. Vrhunsku glazbu. Dosad izdana dva albuma, “Prokletije” i “Prokletije II”, spajaju težinu bladerunnerovske ambijentalnosti, slavonsko-baranjske melankolije i pinkfloydovski konceptualizam s baudrillardovskom ‘pustinjom stvarnosti’.

Razgovarali smo s grupom Nemeček odmah nakon koncerta.

Nije svaki petak trinaesti ono što se obično veže uz taj dan. Sinoć je jedan takav petak imao okus pobjede. Doduše, pobjede izvojevane na mišiće, ali nisu li takve upravo one najslađe?

‘Prokletije II’ je album koji je sposoban dopasti se darkerima iz Jabuke, metalcima i ljubiteljima buke, kao i štovateljima alternativnih pristupa glazbi koja se temelji na tradicionalnim obrascima. Sinoćnji nastup u zagrebačkoj Močvari dokazao je da su svi oni publika Nemečeka, okupilo se i staro i mlado i u klubu na nasipu nije ostalo mjesta ni za jednog dodatnog čovjeka.

Zagrebački garažni četverac okupio se početkom godine, a svega devet mjeseci kasnije iznjedrio je pristojni nastupni EP.