Glazbena recenzija - stranica 5

Britanski R&B kantautor Michael Kiwanuka je na svom četvrtom studijskom albumu sebi zadao zadatak nadići sve ono što ulazi u pojam ‘cool’. Težak zadatak, ali nije promašio.

Izbor materijala koji čini novi album trubača iz Seattlea na prvi se pogled čini veoma neobičnim, ali čvrsta vizija kvarteta daje mu koheziju dok frankenštajnski spaja komade nađene na najrazličitijim mogućim mjestima s one strane ogledala, odnosno u ovom slučaju – ekrana.

Dva velika albuma afričkih glazbenika objavljena su već na početku godine.

Pomalo nostalgičan i odmjeren album u sad već zaštitnom Eckmanovom sporom i nježnom ritmu koji će vas uljuljkati poput uspavanke u svoje ozračje koje je jednako srodno američkim pustopoljinama kao i maglovitim obroncima brda u Sloveniji koju kantautor sad već dugo zove svojim domom.

Antologijski koncertni album za Black Pumas.

Dame i gospodo, lijepo se zabavite s Božom, samo nemojte misliti da ste došli na sevdah.   

Premda se ne može poreći da je Coco to dobro osmislio i da nema doista pogrešnih poteza u njezinoj izvedbi, ova je simpatična kolekcija više hit trenutka negoli izdanje koje će ostaviti neki dublji trag.

Donosimo recenziju dvaju izdanja kojima zarada od prodaje biva usmjerena ka boljitku uvjeta života zatvorenika u američkim kaznionicama.

Seksijeva solo diskografija dosad se svodila na dvije komerc trake “ pa se baš potrudio da ‘Realtape’ zvuči daleko ozbiljnije.

Tremonti sa svojim bendom isporučuje glazbu temeljenu na staccato rifovima i razvedenim gitarskim solažama, dokazujući se iznova kao odličan pjevač i gitarist.  

Novi album škotskih miljenika nažalost na koncu ipak nije donio priželjkivani iskorak u novo ili povratak starog nadahnuća.

Bit će lijepo ponovno je vidjeti ovoga ljeta na INmusicu, posebno ako pri slaganju setliste malo zagrabi i u svoju slavnu prošlost.

‘Look Up’ je album koji teče sporo, nesputano, ali sigurno, valjda kao rijeka Mississippi, u dobro odvaganoj mudrosti, decentnoj nostalgiji, ponegdje i autoironiji – svim onim elementima koje country voli.

Itekako smislena ploča obrada koje nisu ovdje da bi zamijenile izvorne klasike, već da se predstave u jednom izrazito osobnom i bolnom kontekstu s puno ljubavi i tuge s kojom su ih Brigid i njezin otac zajedno slušali na njegovoj smrtnoj postelji.

Lily Macieira i Phoebe Lunny iz Brightona donose na početku godine najžešću priču po pitanju glazbe i stavova.

Laka je predugo čekao i odgađao come back da bi sad kroz osam pjesama imalo smisla tražiti nasljednika albuma ‘Zec’ i ‘Stvorenje’.

Čini se da je gubitak prava na nasljedstvo Batushke na sudu dopustio Bertu da se konačno posveti glazbi u potpunosti, razvije solidan koncept vrijedan albuma, i – što je najbitnije – ostavri značajan odmak od zvuka matičnog benda i oblikuje vlastiti izričaj koji bi mogao biti jednako efektan kao onaj benda bez kojega je ostao.

‘Valceri iz Translajtanije’ definitivno je najluđi punk album na samom početku ove godine. Udara posred čela poput one stvari o kojoj su pjevali Let 3.

Nakon sedam godina obnovljena je suradnja Hornsman Coyote i Del Arno Banda na zajedničkom albumu koji se s pjesmama na srpskom jeziku upadljivo razlikuje od svega što je Nemanja Kojić napravio u solo karijeri.

Zvučni zapis lanjskog koncerta kojim su, povodom Kreslinovog sedamdesetog rođendana, uglavnom mlađe zvijezde slovenske scene odale počast velikom kantautoru koji ih je nadahnuo i čiji duh možda nastavljaju u nekom obliku nositi tamo negdje negdje u budućnost.

Osmo studijsko izdanje francuskog benda donosi koherentnu cjelinu sastavljenu od elemenata art-rocka, progresivnih bljeskova i heavy metal prisjećanja te obogaćenu specifičnom post-rock osjećajnošću.

Za razliku od tribute albuma na kakvima bi izvođači ove pjesme izvodili tako da im daju nove verzije obojane vlastitim iskustvom i vizijom, soundtrack album poput ovoga donosi pjesme snimljene za film u kojemu trebaju zvučati što sličnije izvornicima.

Iz Finske nam stiže uzbudljiv amalgam metala, trip hopa, noisea, i elektronike.

Izniman je izazov promovirati novu glazbu onih autora koje je javnost zacementirala uz jednu epohu odnosno žanr u čijem su definiranju Mercury Rev i sami junački participirali unazad tri duga desetljeća.

Pet pjesama na dvadesetak minuta dugoj zbirci predstavlja bend u najboljem svjetlu, kao dobro uigranu skupinu koja stvara pristupačan, melodičan i sugestivan progresivni rock.

Izuzetno ambiciozni dvostrukog album koji ostavlja dojam da je ovoga puta frontmen The Only Onesa odlučio ‘počisiti ladice’ i izdati doslovno sve što ima.

Najveći novitet je ono što se zove ‘produkcija’, znate ono o čemu vole svi bendovi pričati, nešto s čim se Nula koja je svoj podrumski demo u jeku rata objavila kao punokrvni album nije uopće zamarala, a ni kasnije kad je svoja split izdanja ubacivala na vinil ravno s audio kasete na kojoj je znao biti snimljeni nastup tamo negdje u Češkoj ili Poljskoj.

‘Zvuk tri nule’ je top album, a upitan je jedino njegov krajnji domet.

Riječki electro pop dvojac ove godine je objavio svoj drugi album, a ovih dana je izašlo i vinilno izdanje.

Tvrdi i poprilično sirovi post-punk još uvijek je njihovo osnovno opredjeljenje, ali se psihodelično šarenilo razlilo skoro po cijelom albumu i znatno obogatilo zvučnu sliku.