Glazbena recenzija - stranica 6

Ova recenzija neće otkriti pozadinu toga zašto se jedan beogradski bend nazvao po mjestu u Sloveniji, no u njoj ima sasvim dovoljno toga što vas može zainteresirati da poslušate spomenuti bend.

Ono što je Dušan Kojić Koja započeo 1982. godine, kad je njegova Disciplina kičme objavila prvi album ‘Sviđa mi se da ti ne bude prijatno’, postalo je svojevrsni stilski obrazac koji neće biti zaboravljen na ovim prostorima, kao što će uvijek naći glazbenika koji će slijediti taj put.

Kao i obično, u ljetnim mjesecima bacamo pogled i na neka izdanja vrijedna spomena iz aktualne godine koja u gužvi nismo stigli popratiti u vrijeme njihova izlaska, a jedan od takvih je svakako i posljednji studijski album Willieja Nelsona koji se izdvaja kao jedan od najistaknutijih naslova njegove kasnije faze djelovanja.

‘Nitko na samrtnoj postelji neće gledati unazad i reći: ‘Hvala Bogu što sam izbjegao izblamirati se”, ponudio je kao objašnjenje novog albuma Donald Glover alias Childish Gambino.

Norvežani uz puno volje nastavljaju oblikovati post-Floyd univerzum, ali nakon cjelovitog slušanja novog studijskog ostvarenja može se zaključiti da je riječ o zbirci pjesama kojoj nedostaje temeljne životne snage.

Deveti studijski album danskog dua donosi deset obrada pjesama koje su u izvornim oblicima prepoznate ili predobre da bi se šezdesetak godina kasnije mogle smisleno preraditi, ili, ne daj bože, unaprijediti.

Bez najave, bez singlova i bez ikakvih informacija na vinilnom izdanju osim otisnutog ‘No Name’ natpisa, Jack White se oglasio novim albumom.

Ako je novi album verbalnog majstora iz Detroita trebao poslužiti tek kao dokaz da je reper još uvijek u praktički zasebnoj klasi po pitanju tehnike i talenta, onda je svoju svrhu ispunio. Šteta je što su ga pretjerana frustracija i prilično jeftin trik u konceptu spriječili da bude mnogo bolji nego što jest.

Gitaristički duo kojeg čine braća Estevan i Alejandro na novom albumu istražuje misterije kozmosa kroz oči pustinjaka, a vlastite spoznaje predstavili su nam u obliku zavodljivih melodija natopljenih emocijama.

Kao i obično, u ljetnim mjesecima bacamo pogled i na neka izdanja vrijedna spomena iz aktualne godine koja u gužvi nismo stigli popratiti u vrijeme njihova izlaska, a jedan od takvih je svakako i ovaj objavljen u travnju za Glitterbeat Records.

Otočki tisak Big Special etiketira kao punk, s čim se slažu i oni sami, no tu etiketu više treba shvatiti poput nečega povezanog sa stavom i pogledom na svijet oko sebe.

Francuski duo novim albumom i dalje suvereno korača preko granica žanrova te odbacuje robovanje stilskim određenjima, stvarajući glazbu ugođaja koja će vas potpuno zaokupiti. Putovanje je to kojim dominiraju svjetlost, otvorenost i optimizam.

Svojim 16 studijskim albumom Jon Bon Jovi proslavlja 40 godina od objave prvog albuma benda koji nosi njegovo ime. No ovog puta je situacija ponešto drukčija u redovima tog giganta korporativnog rocka, kako se još nazivaju velika stadionska imena koja su započela karijeru u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.

Grupa Beverly Brooks objavila je svoj drugi studijski album.

Ako ovaj ‘izgubljeni’ album Čovjeka u crnom ne uspoređujemo s onime za što znamo da će uslijediti, ostaje nam zabavna kolekcija pjesama za koju bi bilo šteta da je ostala neiskopana.

Peti album skupine vrhunskih glazbenika na kreativan način još jednom priziva najveća dostignuća rocka i bluesa iz razdoblja od prije pola stoljeća.

Kalifornijski stoner rock veterani nakon šest godina diskografske pauze vratili su se s ambicioznim duplim albumom kojim su zagrebli duboko ispod gustog sloja fuzza.

Već sada novi album možemo posjesti uz bok dosad najboljim izdanjima benda, konceptualnim pločama ‘The Crane Wife’ i ‘The Hazards of Love’.

Pod mačjim maskama, supergrupa američkih kantautora snimila je svoj drugi studijski album i jedno od najzaraznijih glazbenih iskustava ove godine.

Iz JeboTon produkcijske radionice izašao je novi diskografski biser, a o triju koji čine Luka Žigolić, Jakov Ramničer i Laura Tandarić tek se treba pročuti (dobar) glas.

Aktualnim albumom njemački bend ostaje vjeran svojim korijenima – progresivnom izričaju uz strukturalnu složenost – i to čini samouvjereno te iznimno uvjerljivo.

Još jedan Richard, još jedan Englez, još jedan povratnik nakon petogodišnje pauze (prokleti COVID) i još jedan koji isporučuje album koji se može proglastiti njegovim najboljim u posljednjih desetak godina.

Morate pustiti da vam album sam promijeni percepciju iz nečeg naoko ekstatično eksperimentalnog u jedan od uzbudljivijih pop albuma objavljenih ove godine.

Šefildski soul kantautor na novom albumu ne otvara nikakve nove glazbene obrasce u odnosu na svoj dosadašnji korpus, ali upravo na taj način dokazuje da su njegove pjesme najbolje kad se drži okvira i muzičkih rukavaca koje je usavršio još tamo prije dvadeset godina.

‘Samo da pobjegnem’ poziva na ples do zore, slobodu, zaljubljenost i radost življenja.

Riječ je o sastavu koji spada među najmodernije i najaktualnije u hrvatskom rocku.

Prva kompilacija srednjoškolskih i donedavno srednjoškolskih bendova je pred nama.

Reznor i Ross po tko zna koji put izašli su iz zone komfora i primjenom vlastitog seta vještina složili su pjesme koje jednako dobro funkcioniraju kao pratnja filmu i kao zasebno glazbeno djelo.

Oni su, kao što znamo, bili tri prijatelja koji su se sjajno zajebavali nešto više od tri desetljeća. Možda i najveći kultni bend na svijetu, podjednako poznat radi Albinija osobno kao i svega onog što su nam ostavili u svojoj dugoj karijeri.

Barabe, vile, graničari, čobani i Nikola Tesla. Sve to našlo se na mračnom i surovom novom eponimnom albumu međunarodnog eksperimentalnog folk trija Gordan.