Tamara Obrovac ‘Madirosa’ – Mediteran kakav bi trebao biti

Nakon što je obećala da ‘više neće jazz kantati’, autorica se ovoga puta poigrala s klasikom i etnom. S ipak, eto, malo jazza.

Tamara Obrovac ‘Madirosa’

Pjesma je nedovršeno djelo. Strpati je u vremenski okvir od tri, četiri minute znači dokinuti joj dotok zraka, nasilno staviti točku na tijek inspiracije, igrati po pravilima. Tako je valjda rezonirala Tamara Obrovac, čijih deset (dakle, deset!) pjesama na novog albumu traje preko jedan sat i osamnaest minuta (!), proporcije su epske i nije ih lako prožvakati u komadu.

Tamara na „Madirosi“ djeluje iz prikrajka, kao da je pustila svom Transhistria Ensembleu i pridruženim češkim gudačima iz Époque Quarteta da pjesme strukturiraju kako im dođe. Ustvari se radi o aranžmanski izuzetno složenom pothvatu u kojem je voditeljica orkestra pratila mediteransku nit, satkanu od klasike, jazza i tradicionala.

„Madirosa“ je jedan od onih albuma koji jednakom glasnoćom progovara instrumentima i tišinom, neizgovoreno je jednako bitno kao i ono otpjevano, čime je Tamara Obrovac osmislila album koji svojom intimnošću i snagom iz drugog plana može stati na istu policu uz Rundekov „Plavi avion“, koji je do sličnog rezultata došao nešto drugačijim putevima.

Istovremeno težak i pitak, album „Madirosa“ (inače, radi se o izmišljenoj riječi by Tamara Obrovac koja bi trebala predstavljati mediteransku ružu i pripadajući kulturološki univerzum) nudi vedrinu, čaroliju, melankoliju, opuštenost. Nudi Mediteran. Od dvanaestominutnog „Titanica“, većim dijelom uronjenog u klasične valove, preko intimne „Rožice“, raskošne „Dube sanjan“, dirljive „Ča će mi lipota“ do zvukovno nostalgične „Zoven“, Tamara  svojim dalekim i spontanim vokalom priređuje nebrojena iznenađenja, a neočekivano možete očekivati i od njezinih mnogobrojnih pratećih glazbenika.

Zato i ne čudi što u  odličnoj naslovnoj „Madirosi“ bend, nakon polaganog uvlačenja slušatelja u trans, iz vedra neba zapadne u kakofoniju zvukova. S druge strane, staloženo i samouvjereno Tamara Obrovac zazvučala je u „Lipo moje tilo“, a njezinu apokaliptičnu stranu upoznali smo u „Sama bez tebe“.

Album nudi i dva nova viđenja njezinih provjerenih skladbi. Slavna „Daleko je…“ do treće je minute potpuno neprepoznatljiva, no s obzirom da ova verzija traje gotovo dvanaest minuta, imat ćete dovoljno vremena za otpjevati omiljeni refren. Druga je razigrana „Villa Idola“, koja za kraj ove uglavnom sjetne ploče ipak nudi optimizam i drčnost.

Album „Madirosa“ nipošto nije dovršeno djelo, niti bi to ikada mogao postati. Tamara nam je dala podugačak uvod, a ostatak ćemo morati zamisliti sami.

Ocjena: 9/10

(Aquarius Records, 2011.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X