Intervju s jednom od naših najznačajnijih glazbenica, koja se na najnovijem album, uz jazz i etno, poigrala i s klasikom. Rezultat je nije baš lako opisiv, najbolje je da ‘Madirosu’ preslušate sami, nakon što pročitate što Tamara ima reći ‘u svoju obranu’.
Tamari Obrovac ne da se snimati obične albume. Polazišne točke su joj zadane – jazz i tradicija – a gdje će cijela priča završiti, malo tko zna, ponajmanje ona. Takva je i „Madirosa“, njezin aktualni album, na kojemu uz njezin obavezni Transhistria Ensemble, sudjeluje i češki gudački sastav Époque Quartet. Album mediteranskog ozračja razbija stroga pravila o strukturi pjesme i stvara vlastito poimanje slobode u kojoj umjetnici mogu raditi što ih volja. I tako gotovo osamdeset minuta. Uz koncertnu promociju albuma koja je u tijeku, Tamara je i ove godine umjetnička ravnateljica Valamar jazz festivala koji u Poreču počinje 6. srpnja.
‘Madirosa’ je podugačko, kompleksno djelo. Legenda kaže da je snimljen u dva studijska dana, a otprilike toliko treba i da bi ga se preslušalo… Jeste li upravo takav album planirali ili se snimanje malo otelo kontroli?
Hehe, naravno da se „otelo kontroli“, u tome je sva čar… No, šalu na stranu, nema tu puno planiranja, skladbe se ionako događaju gotovo same od sebe, nema previše racionalnog elementa u samom stvaranju, a ove su posebno kompleksne, i shodno tome duže, (dakle idealne za radio promociju, traju od 5 do 15 minuta, haha). Što se samog snimanja tiče, tako uvijek i radimo – dakle snima se sve uživo, bez nasnimavanja, i ima dosta otvorenih mjesta u kojima se stvari dogode tijekom snimanja. Kako se ionako ne radi o komercijalnom uratku, bilo je besmisleno korigirati bilo dužine pjesama, bilo dužinu albuma. Ovo je projekt za specifičnu vrstu publike, kao uostalom i veći dio onoga što radim. Jedino što smo u tom smjeru napravili su radio editi, znaci skraćene verzije naslovne pjesme „Madirosa“ i skladbe „Villa Idola“, za radio emitiranje, čisto da se u eteru ponudi informacija o kakvoj se vrsti glazbe radi.
Koliko god dugačak bio, ‘Madirosa’ se doima kao namjerno nedovršen album. Jer kad jedna stvar traje 12 minuta, onda komotno može i sat vremena… Imate li već u mislima projekt koji bi se naslanjao na ovaj ili je ova meditaranska priča ovime zaokružena?
Pa interesantno zvuči ovo sto ste rekli… Za sada mi se čini kao zaokružena, no to se ne može predvidjeti. Kako mi Kruno (bubnjar Krunoslav Levačić, op.a.) zna reći, što se banda širi sve više i više, bit će možda uskoro i simfonijski orkestar, zbor, itd..
Uz Vaš standardni ansambl, snimanju se pridružio i gudački kvartet koji je miksu tradicionala i jazza dao klasičnu notu. Koja Vam je bila nit vodilja pri osmišljavanju ovog albuma?
Zvuk gudača koji je najblizi ljudskom glasu dugo me je intrigirao i dugo sam se nakanjivala napraviti potez u tom smjeru. Glavni poticaj je došao kada sam trebala napraviti gudački quintet kao glavnu temu predstave „Orkestar Titanik“, u režiji Dine Mustafića, a u produkciji INK Pula. Tada sam vidjela da mi ide pa sam se osokolila, i eto ti 70 minuta „Madirose“. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
