Intervju s jednom od naših najznačajnijih glazbenica, koja se na najnovijem album, uz jazz i etno, poigrala i s klasikom. Rezultat je nije baš lako opisiv, najbolje je da ‘Madirosu’ preslušate sami, nakon što pročitate što Tamara ima reći ‘u svoju obranu’.
Dojam je da svjesno na albumu niste sebe gurali u prvi plan, već se primarno dali glazbi da govori. Je li dojam točan i je li i to bilo planski?
Točno, na albumu govore i aranžmani i pretapanja između boja, kombinacija instrumenata i međuodnosi u kojima sam tražila cjelokupni glazbeni balans. Ali to se samo od sebe tako dogodilo, meni je takve stvari nemoguće planirati. Album je u tom smislu sasvim nepretenciozan, a i relativno komoran, rekla bih jedan ženski album, u kojem sam nekako do kraja pustila van taj najtiši, najmekši i najskriveniji dio moje osobnosti.
I ovim ste albumom dokazali da se od jazza može daleko otići, a da se u jazzu ipak ostane. Postoji li neka još neistražena točka koju biste jazzom željeli dotaknuti?
Ahh… a capella improvizirani vokalni ženski ansambl! Ne znam, doduše, gdje ću naći tolike vokalistice koje su u stanju improvizirati, ali nikad se ne zna…
Dokud biste željeli da ‘Madirosa’ dobaci? Očito je da je Istra pogodno tlo za vaša glazbena viđenja, i u ostatku Hrvatske uvijek će se pronaći kritična masa ljudi koji će napuniti koncerte, no je li Vam to dovoljno?
Znate što, ja napravim ono što osjećam da treba, a dalje ćemo vidjeti. Naravno da bi mi bilo drago da daleko dobaci, već smo mi s Transhistriom prošli dosta svjetskih pozornica, a isto tako čovjek s godinama izgubi one neke mladalačke ambicije za dokazivanjem. Tako da što god bude, dobro je…
Umjetnička ste ravnateljica Valamar jazz festivala, koji i otvarate svojim koncertom. Znači li ta titula da ste ustvari izbornica jazz reprezentacije koja uskoro stiže u Poreč? Ako da, kojim se principima povodite kad ih birate?
Prvu selekciju programa radi naš program manager Željko Žarak, zatim zajedno slazemo finalnu dramaturgiju festivalskog programa koja mora zadovoljavati prvenstveno kriterije vrhunske glazbe, određene žanrovske raznolikosti, zatim naravno, barem nekoliko vrhunskih imena, ali i mlađih jazz zvijezda u usponu… A ove godine se, što se mog koncerta tiče, sasvim slučajno poklopilo da smo uveli Eufrazijevu baziliku kao novi festivalski koncertni prostor, u kojem je sasvim primjerena kombinacija jazza i klasike, u koju spada i ‘Madirosa’.
Otkrijte nam svog favorita ovogodišnjeg festivala…
Ako govorimo o mom osobnom ukusu, mislim da je to ipak Tom Harell, njegov skladateljski rukopis, ton na trubi, način na koji bend svira… Biti će zaista dobre i raznolike glazbe na festivalu, od komornijeg jazza na razmeđi s klasikom u bazilici do plesnog završetka uz Nils Landgren Funk Unit Band na pozornici tik uz more na prekrasnom otočiću Sveti Nikola. Prošle godine je bila zaista lijepa atmosfera, ambijent, vrhunska glazba, cvrčci more… Požurite kupiti karte, a možete i rezervirati svoj jazz odmor uz uključene ulaznice na festival, i afterparty/jam sessione koji će se održavati u vrtu prekrasne Ville Polesini. Vidimo se!
Saznajte više: Tamara Obrovac ‘Madirosa’ – Mediteran kakav bi trebao biti
Valamar Jazz Festival na sedam lokacija