Može li sve odraditi bez pratećeg benda? Može u prvih dvadesetak minuta i još malo u produžetku na bisu. U špici koncerta sviračke uloge su ipak podijeljene, na stejžu je uz nju još troje muzičara i tu se polako otkriva kako Tash Sultana nije samo internacionalna prvakinja u live loopingu i multitaskingu s fascinantnmo brzim izmjenama 4-5 instrumenata u svakoj pjesmi.
Kultna australska kantautorica već je ranije podebljala svoj overseas status i konvertirala ga u masovnu popularnost na najprestižnijim američkim pozornicama od Coachelle do Red Rocksa, a sad je na velikoj svjetskoj turneji kojom se podiže za još nekoliko stepenica i definitivno ulazi u krug najsvestranijih suvremenih glazbenica.
Tash je uživo jednako impresivna kao gitaristička heroina s virtuoznim blues rock solažama i kao pjevačka R&B diva u raskošnim interpretacijama pjesama s posljednjeg albuma „Terra Firma“ i najnovijeg, naglašeno proameričkog EP-ja „Sugar“. Kad je objavljen datum zagrebačkog koncerta, jedinog u regiji, činilo da je LA Agency pogodila promotorski jackpot i da će Hala Park ugostiti jedan od gigova s kojima se Zagreb može ponosno predstavljati kao koncertna metropola. Međutim, selidba u Tvornicu bila je oštro i jasno upozorenje da za takav iskorak nemamo dovoljno publike.
Kod nas ipak najbolje prolaze dobrodržeći oldtajmeri i legende s vječnim retrospektivama prastarih hitova, a to što Tash Sultana u pet minuta rasproda amfiteatar Red Rocks ovdje ne znači puno. Za nju je zainteresirano oko 1.500 ljudi, što je daleko od kritične mase za priželjkivani spektakl, ali je taman za kapacitet Tvornice u danima najjače ljetnje žege.
U posljednjoj rekonstrukciji dvorane ventilacija je solidno namještena, pa ne dolazi do kritičnih momenata i propadanja u nesvijest kao nekad na koncertu Patti Smith. Po strukturi publike vidi se kako je ovo prije svega generacijsko okupljanje. Tash je 1995. godište i uvjerljivo najbrojnija dobna skupina u gledalištu su njene vršnjakinje i vršnjaci ili samo koju godinu mlađi fanovi. Veterani su ovdje vrlo slabo zastupljeni, a juniora uopće nema. Ili su svi na moru ili ih nimalo ne zanima nova muzika izvan top-40 ?
Adolescenti koji su 2016. usvojili „Jungle“ kao generacijsku himnu u međuvremenu su postali zreli i ozbiljni ljudi, a zajedno s njima sazrijevala je i Tash Sultana. Uobičajeno otvaranje koncerta s „Mystic“ podsjetnik je na debitantski album „Flow State“, gdje je zvučala kao dobrodošla nasljednica velikih kantautorica iz MTV epohe poput Tanite Tikaram i Edie Brickell. Pet godina kasnije jaka kantautorska pjesma je samo jedna od karakteristika genijalne glazbenice koja se na live loopingu u nekoliko poteza može prebaciti iz nježnog indie folka u tvrdi techno ili se zakopati u najdublje duberske bas frekvencije i nakon toga pustiti moćan glas od pet oktava.
One-person-band od „Mystic“ pa sve do „Pretty Lady“ funkcionira besprijekorno, kao da želi poručiti da bi u solo akciji mogla izvesti cijeli gig, što je prakticirala i usavršila na početku karijere. No, u to doba ipak nije svirala koncerte od 100+ minuta. S više materijala, kompleksnijom zvučnom slikom i dugim setovima pojavio se problem koji je morala riješiti. Ako je previše zaokupljena hrpetinom instrumenata ne može se potpuno fokusirati na pjevanje i zato je ulazak dodatnih muzičara, najavljen prije 2-3 godine, bio najpraktičnije rješenje.
Bubnjar, basist i cura na synthu parkirani su u pozadinu i zaduženi samo za groove, a Tash se onda može posvetiti vokalnim bravurama ili odsvirati fenomenalnu solažu na gitari. Koncept gitarističkog heroja je možda nepovratno potrošen jer je u neko doba bilo previše heroja, ali heroine su uvijek bile rijetke i posebno cijenjene, a Tash je počela ozbiljno raditi na tom polju. U live repertoaru ima još novih opcija.
Druga se otvara na polovici koncerta, kroz „New York“ i „Willow Tree“, gdje će uskočiti u moderni R&B sound i pokazati čime je osvojila američku mainstream pop publiku. U nastavku se opet vraća maštovitim improvizacijama s jazzerskim uletom na saksofonu i psihodeličnim eksperimentima na gitari, koji na odjavi koncerta zvuče kao Jefferson Airplane razbijen od acida usred snimanja ploče „After Bathing at Baxter’s“.
Između ovih krajnosti Tash Sultana izgradila je vlastiti glazbeni svijet i napravila veliku karijeru sa svega dva albuma i nekoliko singlova. Kad ih izvrtite u plejlisti može vam se učiniti kako je tu još uvijek premalo hitova, ali Tash je radeći na koncertnim aranžmanima postigla da joj skoro svaka pjesma zvuči jednako privlačno. Naravno, „Jungle“ izaziva posebnu vrstu euforije i komešanja u publici, gdje očito ima i onih koji su došli samo zbog te pjesme, a onda ih je Tash Sultana impresionirala cijelim nastupom. Možda je spektakl izostao, ali koncert je bio sjajan.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
