Bend opušten i u dobroj formi, naoružan hitovima. Ali…
Davno je TBF dosegao razinu institucije koja bez posebnog povoda može najaviti akustičnu turneju i računati na to da će na njezinom otvaranju u Zagrebu, kao sinoć, rasprodati dvoranu respektabilne veličine kao što je Tvornica kulture. Štoviše, ne trebaju oni do smaka svita više snimiti ni jedan album (od zadnjega “Danas sutra” prošlo je osam dugih godina), jer su u stanju složiti setlistu ispunjenu samo vječnim hitovima koji će se dovijeka uglas pjevati na ovim zemljopisnim širinama.
Splitski hip hop trio odavna prakticira unplugged nastupe, seže to i dalje u prošlost od njihovog sad već legendarnog koncerta u Močvari na kojemu su snimili svoj prvi službeni live album “Perpetuum fritule”. Koliko god je njihova studijska glazba bazirana na semplovima (često izvučenima iz baštine domaće popularne glazbe), u iskopčanom obliku pjesme zvuče pjevnije i opuštenije, a izvodeći ih na pozornici, bend sasvim osjetno gušta.
A gušta i publika. Bilo je to jasno od samog početka koncerta koji su otvorili pjesmom “San” s briljantnog albuma “Pistaccio Metallic” kojemu će se često tijekom koncerta vraćati zbog velikog potencijala materijala koji čine hitovi poput “Mater”, “Veseljko”, “Uvik kontra” i “Grad spava”. Očekivano, setlistu je činio izbor uspješnica sa svih albuma, počevši od “Ping-Pong (Umjetnost zdravog đira)” koji je lani proslavio četvrt stoljeća od objave. Unatoč davnom datumu berbe, mora se primijetiti da su stvari poput “Malo san maka” ostarjele i više nego pristojno, pogotovo kad se prezentiraju u akustičnom ruhu.
To ne znači da je koncert ovog tipa pitanje nostalgije (iako smo, naravno, čuli i “Nostalgičnu”). Dokaz kontra tome priložen je kad je bend odsvirao svoju najnoviju pjesmu “Pas sa plastičnim plaštom” snimljenu za film “Baci se na pod” Nine Violić. Mladenova kompozicija otkrila je uživo razinu svoje popularnosti i potvrdila ono što su valjda svi prošaptali kad su je prvi put čuli: “Ovo je hit!”
Glupo je nabrajati dvadesetak pjesama koje su odsvirane prije nego su “Smakom svita” završili “regularni dio nastupa”, ali doslovno svaka je bila hit koji se pjevao u publici. Razina pjevanja povećala se na prvom bisu kad su iz arsenala izvučeni teški topovi spomenute “Nostalgične” i “Fantastične” te vječna himna “Alles Gut”, no ni to ne bješe dovoljno pa su se maratonci vratili i na drugi počasni krug u kojemu su zavukli ruku duboko u prošlost i na oduševljenje okupljenih iščupali par ozbiljnih poruka s prvijenca u obliku “3-logije jada” i “ST stanje uma”.
Bendu se, dakle, nema što zamjeriti, štoviše – skidamo im kapu. Ali više se ne može prešutjeti činjenica da se sa zvukom u Tvornici događa nešto vrlo zabrinjavajuće. Nije prihvatljivo da na rasprodanom koncertu razglas zvuči dobro isključivo u središnjoj trećini prostora, dok preostale dvije trećine kluba pate. Leži li razlog tome u otvorenosti prostora sa šankovima s obje strane kluba ili u vrlom oblikovatelju tona za miks pultom, ne znam i nisam dovoljno stručan da nagađam, ali poražavajuće je to što će uspomena na loš zvuk biti ona koja će nam se mnogima najviše urezati u pamćenje s ovog koncerta; od učestalih pištanja, do basa koji je dumio do te mjere da se tekstovi pjesama nisu dali razaznati…
Kao što reče Tin Ujević, potom ponovi Oliver Dragojević, a na koncu i sami The Beat Fleet: mozak van da skoči!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
