TBF u Tvornici – dubinski reset

Krug je zatvoren. Nema više Smaka svita. Te večeri u Tvornici neke stvari kao da su vraćene na početak. Ujedno bio je to i koncert koji se neće tako lako zaboraviti, iako sam TBF gledao i slušao uživo nebrojeno puta do sada.

TBF u Tvornici 21.12.2012. (Foto: Zoran Stajčić)

„18. prosinca točno prije dvadeset godina TBF je imao svoj prvi koncert“, izjavio je na bisu Mladen Badovinac. Kotrljao je bend „Ništa mi neće ovi dan pokvarit“, priča je nenadano krenula u smjeru nostalgije, ali ne one patetične, više kao podvlačenje crte i startanje novog ciklusa. „Mene mater nije pustila na taj koncert“, komentirao je Luka Barbić. Publika je euforično dočekivala svaku riječ, dok je Badovinac dva puta vadio mobitel iz džepa kako bi provjerio je li sudbonosni 21. 12. 2012. konačno iscurio. Saša je pokrenuo priču o Dinu Dvorniku i kraj koncerta se pretvorio u kratki hommage hrvatskom kralju funka. Nastupio je jamming. Krenulo je sa „Zašto praviš slona od mene“ i potom završilo s „Novom godinom“ s „Kreativnog nereda“.

21.12.2012. otpizdio je u ropotarnicu i dan nije ničim bio pokvaren, dapače osjetila se katarza skidanja tog bremena kroz ples i dobru vibraciju koju je u petak nevečer TBF proizvodio na pozornici više od dva sata. Publika je i nakon bisa bila uporna kroz klasični „Hoćemo još“. „Mi smo laki ljudi“, ispalio je Saša pošto se bend ponovno pojavio na bini i snažno zaljuljao po tko zna koji put te večeri, ovog puta uz „Heroyix“, da bi posljednja ‘odjavna špica’ nastupila s „Nostalgičnom“ koja je opet bila i za sam bend katarzična, vjerojatno i njima na neobjašnjiv način.

Luka Barbić (Foto: Zoran Stajčić)

Pjevao je Sale svoju poznatu lajnu o šupačkom mentalitetu i jebadi za one iz mješovitih brakova i odjednom stao i rekao: „Ali ljudi to je prošlost…“ Svjesno ili nesvjesno, podvukao je crtu pod jednu fazu, pod jedno povijesno razdoblje života u ovoj državi i potom ispalio da se treba okrenuti budućnosti. Bila je to nova, posljednja katarza večeri i potom emotivno-mentalni smiraj istog trenutka. Digresija koja je odjednom poravnala stvari i otvorila ih za neko novo poglavlje. Možda umišljam, ali kao da je stvoren novi TBF, onaj koji više na grbači ne mora ko obavezu nositi „Smak svita“ koja je valjda s približavanjem kraja 2012. i cjelokupnom globalnom histerijom postajala sve više nepodnošljiva. Valjda je i ovaj koncert TBF-a za grupu bio kao kupanje u rijeci Jordan i ponovno rađanje, iako su i sami svjesni da su bili najbolji mamac za najbolji apokaliptični tulum u gradu.

Badovinac kao da je odbrojavao od samog početka koncerta kad je uz opasku da je Smak svijeta završen najavio „Yen dva“. Bend je cijeli koncert ‘kuhao’ na pravi način, da bi se od polovine nastupa počeli nizati vrhunci jedan za drugim. Završni bubnjarski solo ispratio je tako „Guzice i sise“ da bi na „Veseljku“ dvorana gorjele od histerije publike. Činilo se da šešir hitova nikad neće biti ispražnjen. Atmosfera je bila nekako posebna, i sam bend je visoko podigao letvicu koju vjerojatno namjerava podići još više današnjim, drugim po redu ukazanjem na istome mjestu.

Mladen Badovinac i Saša Antić (Foto: Zoran Stajčić)

Ako se uzme u obzir ono što se događalo u unutrašnjim redovima TBF-a tijekom „Nostalgične“, ništa nije nemoguće. Katarza je bio i sam datum, ali i sažimanje neke opće slike. Kraj svijeta se nije dogodio, ali jedno doba čini se svršenim. Ušli smo u nešto novo, nešto što još nema ime. Opet smo na početku. I TBF je te večeri bio na početku. To se konkretno osjetilo, kao i zadovoljstvo ljudi pri izlasku iz dvorane.

„Tu smo ispred dvorane i ne čuje se nikakva buka iznutra“, govorio je policajac u walkie-talkie dok je s kolegom stajao kraj policijskog auta parkiranog na pločniku ispred pješačkog prelaza kad sam prolazio kraj njega. Izgleda da je te večeri resetirana i priča oko buke u Tvornici. Here we go again. A tek je prošao smak svijeta…

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh