Nastavak devet godina starog filma nikom nije trebao, ali eto, tu je.
Prije nešto manje od devet godina u kina je stigao film “The Accountant”, akcijski triler u režiji Gavina O’Connora poznatog uglavnom po sportskim filmovima poput hokejaškog “Miracle” iz 2004. ili dobro prihvaćenog “Warrior” (2011.) o MMA-u s Tomom Hardyjem i Joelom Edgertonom u glavnim ulogama. Za vrijeme pandemije objavit će i jedan košarkaški naslov, “The Way Back” u kojem će glavnu ulogu ponoviti zvijezda “The Accountanta”, Ben Affleck.
“The Accountant” za razliku od ostalih O’Connorovih filmova nema mnogo veze sa sportom. Affleck glumi Christiana Wolffa, u holivudu ustaljeni klišej “autista savanta” koji svoj nadljudski fokus stavlja u službu krimanlnih organizacija kako bi otkrivao neželjeni odlijev financija. Osim toga, Wolff je prošao i napredan trening u raznim boraličakim vještinama, kao i njegov brat Braxton (Jon Bernthal ponovno u “Punisher” modu) s kojim će ga sudbina ponovno spojiti, što ih obojicu čini hodajućim smrtonosnim oružjem.
Christian i Braxton naći će se tako u kolopletu opasnih zbivanja koji uključuje agente ministarstva financija koje igraju oskarovac J. K. Simmons i Cynthia Addai-Robinson te opasne kriminalce i sve završava kao gledljivih dva sata neambiciozne akcije koju se lako zaboravlja, a pogotovo kad od gledanja prođe gotovo cijelo desetljeće.
Zarada koju je “The Accountant” ostvario bila je solidna, ali ne nužno tolika da osigura snimanje nastavka ili potencijalne franšize, pogotovo ne kad od prvog filma prođe gotovo cijelo desetljeće. Ali, eto, upravo to se dogodilo i pred nama je debelo okašnjeli drugi dio priče o Wolffu i Braxtonu, a vjerujem da je većina gledatelja prije odlaska u kino primorana ponovno pogledati i izvornik da se prisjeti o čemu je ovdje uopće riječ. Priznajem da je takav slučaj bio i kod mene, budući da sam originalni film bolje upamtio po završnoj pjesmi Seana Rowea negoli po radnji.
U nastavku ponovno susrećemo Raymonda Kinga (Simmons) koji će do kraja uvodne scene ispuniti svoju svrhu budući da će prije nego ga ucmekaju na ruku napisati “Find the Accountant” što će njegovu nasljednicu Medinu (Addai-Robinson) natjerati da stupi u kontakt s Wolffom koji će svoj nadljudski fokus staviti u službu razotkrivanja uzroka Kingovog ubojstva što će ga dovesti u sukob s nezamislivo opakim švercerima ljudi koji su toliko nemilosrdni da su bez treptanja spremni posmicati cijeli školski autobus pun nevine dječice. Kako bi stao na rep tim moralnim nakazama, Christian je primoran kontaktirati svog brbljavog brata, a odnos njih dvojice, suprotnih u stilu, ali jednako ubojitih na terenu, čini dušu i srce ovog filma koji je po svim ostalim parametrima u konačnici jednako zaboravljiv kao i njegov prethodnik.
No, kako to često biva u slučajevima kad se uvjetno rečeno originalna ideja pretvara u franšizu, i ovdje je uočljiv iskorak iz standarnih okvira u nešto veće, pa tako dolazimo i do najupitnijih elemenata nastavka. Ovdje se upoznajemo s cijelim jednim sustavom koji daje potporu Wolffu, a čini ga farma autistične djece koji svoj nadljudski fokus stavljaju u službu ispomoći našem junaku na način da hakiraju računala, kontroliraju promet i krše zakone na bezbroj načina kako bi izvršili ciljeve naslovnog računovođe za koje znamo da inače nisu uvijek nužno i moralno ispravni.
“The Accountant” je tako u priličnom raskoraku između suviše komplicirane fabule i prejednostavnih scenarističkih rješenja, kao i rubno cringe elemenata poput spomenute farme autista ili pretjerane diaboličnosti negativaca koja se potencira samo zato da bi moralno dubiozna braća ispadnu dovoljni pozitivci da bi se za njih navijalo. Sve to rezultira filmom koji nije bolji od izvornika, a ako nije ni mnogo lošiji, onda je to zato što uspijeva kapitalizirati na sinergiji karizme dvojice glavnih glumaca koja nije dovoljno iskorištena u ranijem filmu.
Je li ikome trebao danas ovaj nastavak filma iz 2016. godine? Teško. Je li loše da je sniimljen? Nije loše, ali u najboljem slučaju nam je svejedno. Je li potrebno od “The Accountant” napraviti franšizu? Nije, ali tko nas uopće pita, budući da je treći film već u produkciji, bez obzira na rezultate koje “dvojka” ostvari na blagajnama.
Ocjena: 6/10
(Metro-Goldwyn-Mayer, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
