Objavljena u pnademijskoj 2020. godini na CD-u, kompilacija ‘Greatest Hits Collection’ zagrebačke grupe The Animatori je na početku 2023. dobila i dvostruko vinilno izdanje. Reklo bi se; daleko primjereniji format za sve nostalgičare.
Prošlo je nešto više od 24 godine od oproštajnog koncerta u Kulušiču koji je održala grupa The Animatori, a za nekoliko dana će biti 15 godina od odlaska Krešimira Blaževića, frontmena, gitarista i spiritus movensa grupe, koji je i za života ponio epitet ‘hrvatskog Elvisa Costella’ i iz čije radionice je potekao niz zimzelenih hitova koji su se i do današnjih dana zadržali u domaćem radijskom eteru.
U prvom redu to su „Anđeli nas zovu da im skinemo krila“, „Djevojke u ljetnim nošnjama“, „Komarci – ljeto nam se vratilo“ i „Ostat ću mlad“ koji su se pokazali otpornima na sve promjene i pretumbavanja kroz koja je prošao radijski eter i tako postale i više od pop hitova i himni starijih generacija, čime će se iznova i iznova moći pričati o Blaževićevom talentu stvaranja glazbe bez roka trajanja.
The Animatori su imali zanimljivu, da ne kažem nezahvalnu poziciju, na domaćoj sceni. Započeli su svoj put 1980. i kao da su bili svjesni da se među opakim karizmaticima tadašnjeg rocka nikako neće moći pozicionirati obzirom da je po ondašnjim standardima Blažević više izgledao kao dobroćudni zakašnjeli hippie čija je bezazlenost bila potencirana s velikim okvirima njegovih dioptrijskih naočala koje su na koncu postale i prepoznatljivi dio imidža, kao što su previše voljeli rock da bi se u potpunosti okrenuli pop trendovima.
U avangardnom smislu gledano, bili su zakašnjeli čim su se pojavili, no djelovali su u zlatnim vremenima jugoslavenske diskografije, vremenima koja su bila naklonjena hitovima otkud god oni dolazili. The Animatori su u sebi imali duboko utkano nasljeđe šezdesetih, kada se i rock ponajviše probijao singlovima, ali su se znali otvoriti i egzotičnijim zvukovima, onog što je kasnije prepoznato kao world music, jer su ih u američki pop zvuk u to vrijeme najuspješnije koristili već spomenuti Cosello, kao i Paul Simon, na koncu i u domaćem, zagrebačkom, dvorištu se pokazalo da publika voli ozračje ‘vesele džungle’ Haustorove „Moja prva ljubav“. Prevedeno na lokalne zagrebačke omjere snaga tog vremena, Krešo i društvo kao da dobro znali da nikad neće moći potući Azru s jedne strane, kao ni Parni valjak s druge strane spektra.
U toj konstelaciji The Animatori su nekako odavali stav da ne pripadaju niti jednoj dominantnoj struji, ali su počesto bili nezaobilazni jer su znali ubosti hitove koji su se redovno primali u ušima publike. Taj imidž simpatičnih autsajdera nosili su postojano. Također, jasno su se pozicionirali kao zagrebački bend, ali u jednom zanimljivom optimistično – pesimističnom narativu. Vjerojatno kao i velika većina starijih slušatelja, tako i potpisnik ovih redaka na sam spomen The Animatora čuje vesele durske harmonije u glavi. Bili su bend upornog ‘harmonijskog optimizma’ potpuno ‘cijepljen’ od želje da publiku stavlja pred iskušenje začkoljastijih aranžmanskih obrata. Ovo „Greatest Hits“ izdanje to i naglašava, jer nisu tu samo u pitanju gore spomenuti opće poznati hitovi, već se to ozračje proteže na sve 23 uvrštene pjesme, čak i na domoljubnu baladu „Kad se vratimo kući“ u kojoj je Blažević kao uporni optimist takvu notu dao i kroz liriku prilično sumorne tematike.
No kad je riječ o lirici, upravo je ona kontrastno suprotstavljena zvučnoj slici čime su The Animatori u većini slučajeva uspijevali izbjeći banalnosti. U tekstovima je to bend koji na specifičan gorko-slatni način ironijski promatra svoju sudbinu. ‘Junaci’ većine pjesama kao da se s mislima o dugom toplom ljetu bore s teškim ljubavnim situacijama ili su pak u tom dugom toplom ljetu ostali zaglavljeni i dekintirani u Zagrebu ‘osuđeni’ na ranojutarnja pijana tumaranja dok se boljestojeći dio populacije u tom periodu godine brčka u moru. Zagreb između želja i mogućnosti na svim planovima kao da je glavni narativ The Animatora. Zagreb iz vremena socijalizma – kad su se sanjali veliki snovi, a para je bilo koliko ih je bilo, za nikog previše i kada svako ushićenje brzo sa sobom donese i neko razočarenje. Tu možda leži i ključ kojim je Krešo Blažević znao doprijeti do emocija ljudi – jer svi su iskušali životne situacije kad su ostali kratkih rukava ili su im se ljubavni pokušaji topili pred očima, ali uvijek je ostajao neki tračak optimizma za dalje. The Animatori su na svoj autsajderski način, poetski kazano, od tog tračka optimizma redovno znali napraviti refren.
Ova kompilacija je u neku ruku zagrebačka razglednica iz osamdesetih i dosta pjesama s nje baš pripada tom periodu i gradu sa svim svojim vrlinama i manama, tj. nema nekog manje poznatog poglavlja koje bi mimo dobro poznatih moglo biti ponovno otkriveno. Najbolje je odavno profiltrirano, a neke pjesme su možda isuviše anakrone poput prvoloptaških ‘napitnica’ „Omladinska“ ili „Dvije pijane budale“. No nekako su i one bitni dio ove kompilacije, istovremeno kao primjer kako su izgledali manje uspješni pokušaji gdje se baš previše podilazilo publici, a opet neizostavne za nostalgične ljubitelje The Animatora i njihove ‘pretežito vedre’ glazbe i vremena dok je netko glasno pjevao o tome kako ima vjeru u ljude.
(Croatia Records, 2020. /2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
