U povodu objave drugog, poletno sočnog funk-soul-jazz instrumentalnog albuma ‘We Are Still Here’ zagrebačkog The Bonebomba, prazgovarali smo s jednim od ključnih osoba mnogoljudne glazbene zajednice, s basistom, suskladateljem i suproducentom Nikolom Jerkovićem.
Od objavljivanja prvenca „What Do You Think This Is?“ (Ćato, 2012) do drugog albuma „We Are Still Here“ (Destinatio Tokyo, 2015.) prošle su tri godine. U međuvremenu se baš i nije čulo za Bonebomb.
Nikola Jerković: Istina, u tom periodu nismo puno medijski istupali, ali to nikako ne znači da nismo bili aktivni. Kako je riječ o mnogoljudnom kolektivu, svatko od nas imao je dosta posla bilo da je riječ o matičnim bendovima ili studijskom radu. Primjerice, klavijaturst Jurica Leikauff i saksofonist Ivica Premelč su u Prljavom Kazalištu koje je vrlo aktivno, ali nastupaju i s Dubravkom Vorihom. Juricu također možemo vidjeti i čuti s odličnim Igorom Geržinom i njegovim Sax Lounge Ensembleom koji su svoju kvalitetu potvrdili i u inozemstvu. Nadalje, trubač Zvonimir Bajević je izvršni producent HRT Jazz orkestra te vodi B’s FUNstallation, odličan jazz bend, a bubnjara Franu Puticu u posljednje se vrijeme često može čuti sa Soulfingersima. DJ Ljubo Kraljević i ja smo dosta vremena proveli opremajući studio i radeći u njemu između ostalog i za Prljavo kazalište, violinistica Minja Vujović je zaposlena u HNK Zagreb te nastupa i sa svojim Cordas Quartetom. Gitarista Danijela Grakalića možete vidjeti u različitim formacijama sa različitim izvođačima, kao i Antu Mažurana i Pavla Miljenovića koji su gostovali na albumu. Udaraljkaš Mirsad Dalipi koji se posljednji priključio bendu svira u Gipsy Groove, ali je i sveprisutan na brojnim jazz sessionima diljem grada. Uzimajući sve ovo u obzir, rekao bih da je period između dva albuma nama prošao dosta brzo. S druge strane, svjesni da isti nekome može biti dug, naslovom albuma željeli smo poručiti da smo još tu i da se u budućnosti itekako može računati na nas.
Na oba albuma tek je po tridesetak minuta glazbe. Čini se malo.
Nikola Jerković: Netko će reći malo, drugima je to optimalno. Pjeme na albumima su kraće i kao takve su se pokazale zahvalnima za eter. Brojne soul/funk ploče s Atlantica ili Motowna bilježe tridesetak minuta glazbe. Odrasli smo i glazbeno sazrijevali sa tim pločama pa se može reći da je to naš svojevrstan hommage toj glazbi i vremenu.
Osim kao fizički CD, „We Are Still Here“ bio je dostupan je i za besplatno pretakanje preko interneta. Gdje se može kupiti CD?
Nikola Jerković: Prije objavljivanja albuma u formatu CD-a, pustili smo ga na besplatno preuzimanje i preslušavanje preko servera Bandcamp na rok od mjesec dana. Smisao tog poteza je bio približiti našu glazbu ljudima, a dosta onih koji su ga preuzeli i preslušali, poželjeli su kupiti album. Za The Bonebomb je dobro to što smo financijski posve neovisni i nitko od nas ne očekuje nekakav velik novac od tog projekta. Naši izvori zarade su drugdje, pa imamo tu privilegiju da zadržimo potpunu autonomiju nad projektom. Što se tiče nastupa uživo tu je već druga priča. Album se može kupiti ili naručiti kod našeg izdavača Destinatio Tokyo, Junija Palmotića 29, Zagreb, po cijeni od 30 kn.
Na promociji albuma u zagrebačkom Metropolisu 12. ožujka, uživo ste dosta vjerno svirali skladbe s albuma. Ne bi li blo zanimljivije na pozornici se više razigrati?
Nikola Jerković: Na promociji smo željeli vjerno izvesti materijal s albuma zbog ljudi koji nas prvi put slušaju i da znaju što mogu očekivati. Sigurno je da će već na sljedećim nastupima te iste pjesme biti izvedene u drugačijim aranžmanima jer imamo još puno toga za reći. S postavom od osam, devet ljudi na pozornici nikako ne može biti dosadno.
Treći album je u planu do kraja godine. Bravo! Nastavljate li putem – isto, a drukčije – ili su u planu neki čujniji zaokreti?
Nikola Jerković: Zaokreta će svakako biti. Dogovorili smo suradnju s njujorškim bendom Shootyz Groove čiji će vokalisti gostovati na albumu koji će, bude li sve išlo po planu, biti objavljen do kraja godine. Radujemo se tom hibridu naše glazbe s hip-hopom i nadamo se da će publika to prepoznati.