Kad bismo glorificiranoj umjetnoj inteligenciji naložili da nam sklada i aranžira pop-punk album, vjerojatno bi zvučao poput novog albuma Bouncing Soulsa – himnično i plitko.
Izlazak novog albuma Bouncing Soulsa potaknuo me da provedem mali eksperiment. Obzirom da nisam čuo niti jednu novu pjesmu benda još od albuma „Gold Record”, koji je izašao 2006. godine, namjerno nisam poslušao u međuvremenu objavljeni materijal kako bih vidio, odnosno čuo ima li promjena ili novosti u zvuku benda nakon petnaestak godina. A rezultat eksperimenta možemo usporediti s povratkom u malo dalmatinsko mjesto u kojem ste ljetovali kao dijete. Primjećujete da se u izgledu mjesta ništa nije promijenilo, osim novih ležećih policajaca, dok istovremeno poznate plaže i lokacije u vama bude lijepe uspomene. No je li to dovoljno da tamo i ostanete?
„Ten Stories High” kreće odmah u glavu s istoimenom pjesmom, dvominutnim pop-punk singlom čiji će vam se refren zavući pod kožu poput mirisa nikotina u interijer automobila. „Back To Better” ubrzava tempo s klasičnim tu-pa-tu-tu-pa ritmom, a bubnjar George Rebelo prikladno usporava i diže nogu s gasa na catchy refrenu i lepršavoj solo dionici na gitari. Bouncing Souls tip su benda koji ne upire prstom u sustav nego se s nepravdama ovog svijeta nosi kroz pozitivnu introspekciju. Prijateljstvo, gradnja odnosa i prisjećanje na dobra stara vremena bendovski su forte, a ta pozitiva najbolje se osjeti u „Kenver” u kojoj posljedna četvrtina pjesme iznenađujuće mijenja tempo, a glavnu ulogu preuzimaju back vokali koji stvaraju melodični zvučni zid.
Nažalost već nakon prve četiri pjesme polako se gubi početni punch kad naslutite da vas do kraja albuma ne čeka ništa novo što već niste čuli u prvih nekoliko pjesama. Sve pjesme u pravilu traju oko dvije minute i osim uglavnom dobrih refrena ne nude ništa više od toga. U instrumentalnom smislu sve je odsvirano školski i “sigurno”. Čak i bubnjar generičkim prijelazima i “rješenjima” propušta priliku da svojim udarcima po opnama ubrizga dozu lepršavosti u pjesme. Do kraja albuma vrijedi izdvojiti još „Magnus Air Organ” koji progresijom i tempom podsjeća na rad Gaslight Anthema dok pozadinska akustična gitara daje ritam. Upravo me akustična gitara i potaknula da izdvojim pjesmu jer je pružila kakvu-takvu trunku raznovrsnosti u zvuku albuma. O ostalim pjesmama nema smisla pisati jer za svaku bih napisao isto: red himničnih refrena, red back vokala i pjesma je gotova.
Pohvalno je što su Bouncing Souls i nakon više od 30 godina karijere u stanju složiti catchy i pitke pjesme koje se zvukom naslanjaju na zlatno doba pop-punka 90-ih godina prošlog stoljeća. No s “Ten Stories High” momci neće osvojiti mnogo novih slušatelja jer to što nude na novom albumu inače možemo čuti na ostatku diskografije od ukupno 11 albuma. Jedina je razlika što su nove pjesme lišene naboja i šmeka koji je krasio ranija izdanja. Bouncing Souls kao da su na autopilotu i u zoni komfora čekaju mirovinu poput nekog starijeg kolege na poslu koji kroz svakodnevnu rutinu broji sitno do odlaska na zasluženi odmor. Zaključit ću s metaforom s početka teksta – u malom dalmatinskom mjestu nažalost sve je ostalo isto, a lokalna vlast nije postavila ni ležeće policajce kako treba.
Ocjena: 6/10
(Pure Noise Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
