The Breeders ‘All Nerve’ – na rubu živaca

‘All Nerve’ nije samo prvi album Breedersa nakon desetogodišnje stanke, već i nešto puno značajnije – poslije punih četvrt stoljeća u studiju se našla postava zaslužna za njihove najveće artističke domete, ploču ‘Last Splash’ i vječni hit ‘Cannonball’. Očekivanja su time, dakako, bila neusporedivo veća, no Kim Deal i ekipa u priličnoj su ih mjeri uspjeli ispuniti.

  • 9
    Shares
The Breeders ‘All Nerve’

Njezin beskrajno kulerski, nezainteresirani vokal i dalje predstavlja jedno od najjačih oružja grupe, pri čemu su ga na “All Nerve” u drugi plan skoro izgurale gitare, naizmjenično punkerski direktne i ogoljene, odnosno shoegazerski snolike u pjesmama iz kojih proviruju utjecaji suvremenika poput My Bloody Valentine ili Slowdive.

S druge strane, referentne točke nisu se bitno mijenjale, kako u odnosu na “Mountain Battles” iz 2008., tako ni u usporedbi s davnašnjim prvijencem “Pod”. Još uvijek je riječ o uvrnutim, razbarušenim alter-pop komadima bliskima legendarnom joj bivšem bendu Pixies, ali i ostatku američke indie scene osamdesetih i devedesetih (Dinosaur Jr., Husker Du, Pavement), uz dodatak drogiranih noir balada kakvima su bučne udare nekoć ublažavali Sonic Youth.

“Nervous Mary” i singl “Wait in the Car” vraćaju nas u slavne dane adrenalinskih noise-pop eksplozija “Last Splasha”, no vrhunci ovog materijala bez iznimke se kriju u sporogorućim, glazbeno kompleksnijim temama kao što su post-punk psihodrama “MetaGoth” s besprijekorno odrađenim pjevačkim debijem basistice Josephine Wiggs, “Spacewoman” i “Walking with a Killer” u kojima su gitare sestara Deal povremeno krenu i na ‘surfanje’, te “Dawn: Making an Effort”, neopsihodelični shoegaze kao stvoren za soundtrack nekog budućeg filma Davida Lyncha. Tekstovi su za nijansu mračniji nego dosad, posebno kada stihove o, primjerice, ubilačkom pohodu dječje nevinim glasom pjevuši Kim.

U konačnici, riječ je o moćnom i uvjerljivom ‘comebacku’ koji je, da nije bilo nekolicine slabijih završnih pjesama (“Skinhead #2”, “Blues at the Acropolis”), mogao postati i najbolji trenutak karijere Breedersa.

Ocjena: 8/10

(4AD, 2018.)

  • 9
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X