U maloj dvorani Boogalooa okupilo se oko sto pedeset ljudi od kojih je velika većina vjerojatno samo došla čuti najveći hit benda iz Portlanda, ‘Bohemian Like You’.
Priča o mom odnosu s The Dandy Warhols prilično je nazimljiva jer je vjerojatno vrlo slična tisućama drugih. Upoznao sam ih na obratu stoljeća kad se njihov neusporedivo najveći hit karijere “Bohemian Like You” nemilosrdno vrtio po MTV-u i radijskim postajama, a pjesma je imala neki neodoljivi blesavi šarm da me natjerala da nabavim i album “Thirteen Tales from Urban Bohemia” na kojemu sam pronašao još nekoliko pjesama za okje sam mislio da su jednako dobre.
Nakon toga bend iz Portlanda nije dovoljno dugo zadržao moju pozornost i tek bi povremeno poslušao pokoji njihov novi album kad bi izašao, samo da dobijem osjećaj što se danas događa s Dandyjima. Upravo takav slučaj dogodio se i s njihovom aktualnom pločom, lanjskom “Rockmaker”, koja nije ostavila na mene posebno dubok dojam i nisam joj se vraćao nakon inicijalnog slušanja, sve dok nije objavljeno da Warholsi dolaze u Zagreb.
I dok sam tako vagao zanimaju li me The Dandy Warhols još uvijek dovoljno da odem na njihov koncert, odluka je donesena onako kako to najčešće u mom slučaju bude, to jest nagovorom društva da odemo jer “šta ćeš doma bezveze, doma si svaku večer, idemo na koncert”, iako svi znamo da zapravo upravo na koncertima provodimo više večeri nego doma, al to je isto valjda neka vrsta ovisnosti protiv koje se nema smisla boriti.
Kad je odluka da idemo već donesena objavljena je vijest da će kao predgrupa nastupiti Sisters of Your Sunshine Vapor iz Detroita. Kako za Sisters of Your Sunshine Vapor nikad nisam čuo, više me privukao ovaj drugio dio jednadžbe koji kaže “iz Detroita” jer patim od određenih “pozitivnih predrasuda” od kojih je jedna da se isplati poslušati sve što dolazi iz Detroita. Ne časeći časa, pustio sam njihov aktualni lanjski album “Nocturnal Train to Mars” i doživo potvrdu svoje pozitivne predrasude, štoviše pomislio sam kako bi ovaj psihodelični trio mogao održati zanimljiviji koncert od onoga glavnih zvijezda večeri.
Krenuli su mračno i sporo s velvetovskim dronom i zlokobnošću The Stoogesa u uvodnoj “Sweet Girl Insanity” s albuma “Spectra Spirit”, no kad je pjesma eksplodirala u buci, osjetilo se da je nešto pošlo po krivu sa zvukom, pa se cijelu sljedeću točku “Howlers on the Roam” koja je zamijenila inače izvođenu (“Die Die Die”) radilo na uklanjanju kvara. Srećom, tu je bio kraj tehničkim problemima i bend je zvučao sve bolje sa svakom idućom izvedbom, pogotovo kad su se probili do “Walk of Sobriety” i retro 70’s psych balade “Crystal Cup” koja otvara novi album, da bi sve završilo u bučnom krešendu s briljantnom “Black Mind”, a mi smo u imaginarnu knjižicu upisali Sisters of Your Sunshine Vapor kao još jedan od bendova koji ćemo ubuduće pratiti.
Kao jednu od zanimljivosti koncerata u Boogaloou jest iznenađenost posjetitelja svaki put kad otkriju da se koncert odvija u maloj, a ne u velikoj dvorani, pa je taj osjećaj bio sveprisutan i sinoć. Ne samo to, već ni mala dvorana nije bila dupkom puna kao na nekim drugim koncertima, već se okupilo po mojoj slobodnoj procjeni oko 150 duša, točno onoliko koliko i na svakom drugom koncertu u Zagrebu na kojemu smo bili ovaj tjedan, a mnoga od tih lica bila su prisutna i na svim ostalim koncertima u Zagrebu na kojemu smo bili ovaj tjedan.
Je li nas toliko ostalo u metropoli dok su ostali pohitali prema obali? Veliki koncerti koji slijede na Šalati trebali bi nas uvjeriti u suprotno. Znači li onda to da su The Dandy Warhols spali na ovako malene kapacitete (u kolikim dvoranama sviraju na ostatku europske turneje?) i da te jedan hit ne može održati na životu punih četvrt stoljeća? Sudeći po početku njihova koncerta, odgovori na ova posljednja pitanja bili su potvrdni. Otvorili su s “Ride”, nastavili s “You Were the Last High”, a zatim i s “prvom pjesmom s našeg prvog albuma”, odnosno “The Dandy Warhols’ T.V. Theme Song”, ali ništa nije klikalo.
Zvuk je svuda osim u nagužvanim prvim redovima bio tanak i mutan, a frontmen Courtney Taylor-Taylor je djelovao nekako nezainteresirano, kao da se pomalo dosađuje. U tom trenutku sam ozbiljno počeo razmatrati ideju da izađem i prošetam koju ulicu dalje da pogledam nastup Markyja Ramonea u Hard Placeu i bio sam na rubu da tako i postupim kad sam odjednom počeo reagirati na ono što se događa na pozornici.
Ponekad je nemoguće razabrati pravi trenutak prekretnice kad nešto loše postane dobro, ali ovaj put tog problema nije bilo. Krenulo je kad je bend počeo svirati outro pjesme “I Love You” koji je zvuča kao neka mračna elektonika i klub se stao njihati kao na low-key partyju. Jest da je trebalo proći sedam pjesama da se to dogodi, ali publika je nakon toga bolje reagirala i na jednu od samo dvije nove pjesme izvedena na koncertu “I’d Like To Help You With Your Problem”, a zatim i na vjerojatno drugi najveći hit iz karijere Dandyja, “Not If You Were the Last Junkie on Earth”.
Naravno i bend je sad već djelovao potpuno ufurano, a kako se bližio vrhunac, sve su više posezali i za materijalom sa svog najpopularnijeg albuma “Thirteen Tales From Urban Bohemia”. Čuli smo tako “Mohammed” prije nego je neočekivano Courtney solo djelomično izveo “Every Day Should Be a Holiday” i “Come On”, da bi zatim nastavili s “Godless” i “Get Off”. I naravno “Bohemian Like You”.
S obzirom na to koliko se ova pjesma spominjala u razgovorima za vrijeme i prije samog koncerta, možda sam očekivao da će u publici doći do kolektivnog orgazma, ali takvo što je izostalo, možda zbog činjenice da su svi bili mnogo više okupirani snimanjem ove pjesme svojim jebenim mobitelima umjesto uživanju u njoj. Ipak, posjetitelji su kolektivno otpjevali refrene, a pogotovo onaj “wuh-ho, woo!” na kraju svakoga.
Bilo je tu i nekakvih pokušaja stage divinga, a klavijaturistica Zia McCabe publiku je proglasila jednom od najseksi na turneji (dijelimo prvo mjesto s Bugarima iz Sofije, izgleda). Nakon što je koncert završen s “Boys Better”, Zia je pozvala i sve zgodne djevojke iz prvih redovima da joj se pridruže na piću za šankom, a muškarci “nek se snalaze sami”. Pošteno, valjda.
Ali cijeli taj opušteni vajb koji je krenuo s nezainteresiranim početkom, a završio s ovakvim veselim trabunjanjem davao je dojam da je ovo koncert koji ne treba previše ozbiljno shvatiti. Umjesto toga, moglo bi ga se opisati upravo riječima iz najvećeg hita benda: “Just a a casual, casual easy thing.” Što ne znači ništa loše, jer i nakon takvog koncerta se možeš osjećati “wuh-ho, woo!”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
