Mnogo se u posljednje vrijeme u domaćim medijima pisalo o američkom dvojcu koji je u dva tjedna zasvirao u nekoliko gradova, uključujući čak četiri različite pozornice u Zagrebu. Povod tome bila je promocija live albuma snimljenog u Splitu, a mi smo ga preslušali.
Američki duo The Ferocious Few postao je prošli mjesec nekom vrstom viralne atrakcije na ovim područjima kad su došli u Hrvatskoj odsvirati cijeli niz koncerata počevši s miniturnejom po zagrebačkim barovima prije nego su otišli do Pule, pa zatim na malu rezidenciju u Split prije nego su se vratili u glavni grad završiti priču koncertom u klubu Route 66. Imao sam zadovoljstvo provesti jednu neprospavanu noć s frontmenom, gitaristom i pjevačem Franciscom Fernandezom nakon prvog nastupa u Mojo Baru i samo ću reći da vas njegov izgled pristojnog momka ne treba zavarati. Kad u “Something for Nothing” pjeva refren “drinking, smoking, fucking, sucking”, to nije samo poza, no otkrivati više o tome bilo bi nepristojno.
Možda to nabrajanje zvuči kao klišej, ali klišej u rock and rollu nije nužno prljava riječ. Klišeji se dobacuju kroz generacije i žanrove poput bluesa i countryja, pretvarajući se u važne sastojke glazbenog izričaja. Upravo navedena pjesma zatvara njihov aktualni album “Live at Metal Klub EKS”, zasad dostupan samo u fizičkom izdanju na ružičastom vinilu (koliko mi je poznato), a koji su promovirali na spomenutoj dvotjednoj hrvatskoj turneji čija je promocija uključivala brojne članke na internetskim portalima, kao i gostovanja na radijskim postajama i televizijskim emisijama gdje bi Francisco zasvirao dio materijala u akustičnom aranžmanu. Razlog takvoj promociji uvelike leži u činjenici da je album snimljen upravo u naslovnom klubu u Splitu, na nizu od pet uzastopnih ad hoc koncerata i to za vrijeme pandemije.
The Ferocious Few su najćešće, dakle, spomenuti Fernandez i njegov suborac za bubnjevima Daniel Aguilar. Premda iz San Francisca, Fernandez živi i djeluje u Luksemburgu gdje snima studijska izdanja poput primjerice recentnog EP-ja “Only Time Can Tell” s kojim je nešto blažim zvukom pokušao napraviti svojevrstan prodor na radijske valove, ali bend najbolje funkcionira kad se dvojac upari i zajedno zasviraju sirovi rock kakav su nam prezentirali u svom posjetu našoj domovini. “Live at Metal Klub EKS” donosi upravo jedan polusatni presjek takvih koncerata i posljedično, najbolju sliku benda.
Ploču otvara fućkajući singl “Crying Shame”, komad utopljen u ugodnu americanu na kojem Francisco predstavlja country verziju svog vokala i iz autorske perspektive jedna je od najkompletnijih pjesama iz repertoara benda. Slijedi je “Dying Day” u kojoj će dvojac osloboditi rock and roll životinju u sebi, dok će na “Ghost in a Shell” zakoračiti na teren moderne verzije električnog country bluesa. Premda kao uzore ističe širok spektar izvođača koji seže od Johnnyja Casha, preko Motörheada do Nirvane, u njegovoj glazbi osim očekivanog klasičnog rock and rolla glazbi najčešće osjećamo upravo prizvuke countryja, pogotovu u središnjem dijelu albuma koji čine “Anywhere in Love”, kratka “Lord Oh Lord” te “Magpie”.
Iako su oči publike uglavnom usmjerene na frontmena, zvuk benda možda još više definira Aguilarov sirovi stil bubnjanja, bilo da je u brzom shuffleu ili minimalističkom stompu ili pak kad palicu u jednoj ruci zamijeni defom kojim izravno lupa po dobošu kao na “Me and the Devil”, još jednom koncertnom favoritu i pjesmu koja se ističe na drugoj strani ploče. Prije nego se oproste sa “Something for Nothing” s početka teksta, čut ćemo još jednu minijaturu “Porcelain Doll” i brzu “Red Dress”
Ako nam “Live at Metal Klub EKS” otkriva išta o The Ferocious Few, to je da je u pitanju bend čija glazba nudi više od činjenice da su zbog neobične povezanosti s Hrvatskom ovdje neumornim radom postali vijest u medijima i privukli određenu publiku koja će sigurno sa svakim njihovim povratkom rasti. Njihova predanost putovanju i napornom radu mogla bi biti primjerom mnogim ovdašnjim glazbenicima koji kao da najveći dio vremena provode čekajući da im nešto padne u krilo. Nekad te cesta iz San Francisca mora dovesti do Splita.
Ocjena: 7/10
(Francisco Joaquin Fernandez, 2021)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
