Uoči novog koncerta u Zagrebu, Godfathersi su objavili već drugi dobar album zaredom, što predstavlja veliku vijest iz nekoliko razloga.
Kao prvo, nema previše bendova iz njihovog vremena čija se aktualna izdanja uopće mogu uspoređivati s onima iz najboljih dana, posebno kada u svojoj postavi imaju tek jednog originalnog člana. Uz to, „Alpha Beta Gamma Delta“ frontmen Peter Coyne snimio je s potpuno novim glazbenicima, i to nakon što je prethodne ‘kumove’ otpustio postom na Facebooku.
Samim time, činjenica da ovaj materijal može ‘pogledati u oči’ čak i legendarnim pločama poput „Birth, School, Work, Death“ gotovo da možemo smatrati pravom malom senzacijom.
Istini za volju, tu senzaciju primijetit će relativno skroman broj ljudi pošto se fanovska baza u posljednjih petnaestak godina, otkad su ponovno krenuli s radom, nije pretjerano širila pa ih većinom i dalje prate oni koji su se na njihov ubojiti koktel klasičnog rocka, punkerske raspižđenosti, r’n’b-ja i psihodelije navukli još krajem osamdesetih. Treba, međutim, istaknuti kako The Godfathers ni tada, a niti kasnije nisu bili u trendu – kada su krenuli u Britaniji su vladali acid house i rave partyji, čiji su obožavatelji priznavali bendove s gitarama samo ako su u svoj zvuk (ili barem image) ugrađivali i utjecaje nove plesne revolucije.
Odjeveni kao mafijaši, odnosno likovi iz filma po kojem su se nazvali, Coyne i ekipa naslanjali su se na slavnu rock tradiciju koja se protezala sve od The Who i Stonesa pa do Sex Pistolsa i The Clash, a kada je takav izričaj u danima britpopa ponovno postao kul, u kreativnom su smislu već bili na ‘putu prema dolje’. Danas je, pak, možda i najgore vrijeme za takve rock sastave, što djelomično objašnjava i zašto su posljednje albume objavili samostalno.
„Alpha Beta Gamma Delta“ starta 28 sekundi dugim istoimenim uvodom o kojem nema potrebe trošiti riječi, no zato već naredna „Bring On The Sunshine“ pokazuje da su i novi line-up itekako sposoban udariti vlastiti pečat nasljeđu grupe. U pitanju je stvar koja zvuči kao garažni Beach Boysi i, premda donekle nespojiva sa starim Godfathersima, sadrži gotovo sve dominantne elemente ovog materijala. U novih trinaest pjesama tako možemo čuti najviše pratećih vokala i vokalnih harmonija u dosadašnjoj im karijeri, pri čemu čak i najbrutalnije stvari imaju vrlo catchy refrene i brdo (najčešće) gitarističkih hookova.
Šestožičani tandem Richie Simpson i Wayne Vermaak očigledno iznimno gušta u članstvu u ovako kultnom bendu pa svojim akordima i solo dionicama gotovo da uspijeva zasjeniti Coynea koji je uobičajenim obračunima sa svim i svakim pridodao i zahtjevnije teme pa u „You Gotta Wait“ progovara o besmislu egzistencije svedene na iščekivanje vikenda, u „Midnight Rider“ o samoći života provedenog na turnejama, dok su se u „I Despair“ na nišanu našli svi pohlepni kapitalisti i do srži pokvareni moćnici današnjice.
U „I Hate The 21st Century“ zgraža se nad dehumaniziranim svijetom u kojem zabuljeni u mobitele i društvene mreže ni ne primjećujemo kako sve polako, ali sigurno odlazi k vragu, a u „Dead In Los Angeles“, vrlo bliskoj Doorsima iz „LA Woman“ faze, u stihove je dozvao bezbrojne demone koji već desetljećima opsjedaju grad anđela. Još jedno važno ime je i basist Jon Priestley, nekadašnji član grupe The Damned, koji se osim sviranjem i autorstvom, bavio i produkcijom.
Spomenute skladbe su i ponajbolje na albumu, uz bijesnu „I’m Not Your Slave“ i power pop „Tonight“, naslonjen na komercijalnija izdanja Iggyja Popa. Preostale stvari na albumu nisu toliko kvalitetne premda ih povremeno, kao u baladi „There’s No Time“, na višu razinu podiže neka fenomenalna dionica na gitari, što je, budimo realni, od samih početaka bila praksa Godfathersa.
Da ne duljimo, više nego dovoljna pozivnica za skorašnji nastup u Boogaloou!
Ocjena: 8/10
(Godfathers Recordings, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
