Deseti album londonskog psihodeličnog jazz kolektiva svakako je jedan od najzanimljivijih albuma u ranoj fazi 2020. i jedan od onih kojima ćemo se često vraćati kako ista bude odmicala.
Londonska je jazz scena već godinama jedna od najuzbudljivijih na svijetu, a jedan od njezinih zanimljivijih izdanaka svakako je glazbeni kolektiv The Heliocentrics koji već godinama na veoma nadahnut način istražuje fuziju sa žanrovima kao što su funk, afrobeat i psihodelija. Bend je okupljen oko bubnjara i producenta Malcolma Cattoa i basista Jakea Fergusona, a diskografski su aktivni od 2007. godine. Dvije godine kasnije na sebe skreću pozornost fenomenalnom suradnjom s legendom i ustoličiteljem etiopskog jazza Mulatuom Astatkeom na albumu “Inspiration Information”, a velik uspjeh postigli su 2017. albumom “A World of Masks” na kojemu kao vokal gostuje pjevačica Barbora Patkova.
Sada je pred nama i nasljednik ove uspješne ploče, album “Infinity of Now”, a svi ljubitelji prošlog izdanja bit će zadovoljni činjenicom da se i Patkova vraća, ovaj put kao punopravna članica postave. Slovakinja pjeva gotovo svaku pjesmu na albumu, iznimka su tek dva nabrijana instrumentala “Elephant Walk” i Afrikom obojena “Hanging by a Thread”, a njezina odmjerena vokalna izvedba ponekad čak i na istočnoeuropskim jezicima (primjerice na “Light in the Dark”) čini se centralnom na ovoj ploči gdje produbljuje šire ozračje u stilu trip-hopa u koje su Catto i Ferguson, čini se, zakročili puno izravnije nego na dosadašnjem materijalu.
Već po naslovu uvodne pjesme “99% Revolution” jasno je da je riječ o albumu koji odiše duhom vremena koji obilježava široko nezadovoljstvo masa, pogotovo u Velikoj Britaniji koja se sve ozbiljnije suočava s posljedicama Brexita i općom nekompetencijom svojih političkih vođa. No, zanimljiva vremena često prati i zanimljiva umjetnost, pa je takav slučaj i s “Infinity of Now”. Za najavni singl odabrana je pjesma “Burning Wooden Ship” iz centralnog dijela ploče na kojoj se ističe Fergusonova krautovska bas linija i izlet u istočnjački melos na refrenima, dok u instrumentalnom breaku bend zagriza i u postpankerski noise ispod kojeg ključa Cattov breakbeat.
Pjesma “Nonsense, Pt. 1” ide čak i korak dalje dostavljajući nelagodnu atmosferu koja pametno razbija snenu kvalitetu ostatka albuma, a svakako valja izdovjiti i desetminutnu “People Wake Up!” koja zatvara album i ne žuri se isporučiti efektnu instrumentalnu kodu koja diže atmosferu do usijanja i ostavlja nas gladnima s nakanom da se album nakon nje zavrti još jednom i cijelo iskustvo ponovi.
“Infinity of Now” svakako je jedan od najzanimljivijih albuma u ranoj fazi 2020. i jedan od onih kojima ćemo se često vraćati kako ista bude odmicala. Ako već nije teren za prodor prema široj publici dovoljno pripremljen uspješnom prethodnicom, možda ovome albumu dodatno pomogne činjenica da ju je izdao popularni američki reper, DJ i producent Otis Jackson mlađi, poznatiji kao Madlib, na svojoj etiketi Madlib Invazion. Neka bude tako i neka invazija započne, The Heliocentrics su za nju, sudeći po novom albumu, u svakom slučaju spremni.
Ocjena: 8/10
(Madlib Invazion, 2020.)