The Jesus Lizard su s ‘Rack’ albumom začepili usta svima onima koji uporno tvrde da je s rockom gotovo – daleko od toga, problem je jedino što ovakve albume danas snimaju ljudi koji su odavno prešli šezdesetu.
Uspjeh Kurta Cobaina i Nirvane prvu polovicu devedesetih pretvorio je u zlatno vrijeme alternativnog rocka i širom otvorio vrata velikih diskografskih kuća čak i bendovima koji o nečemu takvom samo par godina ranije nisu mogli ni sanjati. Zahvaljujući tome što ih je spominjao u intervjuima, od zaborava je spašen i čitav niz dotad već prilično opskurnih ili ugašenih sastava poput Raincoats, Television Personalities ili Vaselines čiji su se albumi preko noći vratili na police dućana, a oni sami nerijetko odlučili obrisati prašinu s instrumenata i ponovno krenuti sa svirkom.
Istovremeno, popularnost grungea skaute major labela natjerala je na bjesomučnu potragu za novom rock senzacijom, zbog čega su, poslije višegodišnjeg životarenja u undergroundu i objavljivanja za nezavisne etikete, priliku za pohod na top-liste dobili i oni u čijem vokabularu riječi kompromis ili mainstream nisu postojale.
Među njima je bila i bučna, divlja četvorka iz Austina The Jesus Lizard koja je s Nirvanom snimila i split singl, što im je zajedno sa sudjelovanjem na soundtracku hit filma „Trgovci“ osiguralo ugovor s Capitolom. Isti, međutim, nisu kapitalizirali u tržišnom smislu, dobrim dijelom ni u kreativnom jer su albumi „Shot“ i „Blue“ kvalitetom ipak zaostajali za noise rock klasicima „Goat“ i „Liar“. Punih 26 godina i nekoliko kratkotrajnih reuniona kasnije, stigla nam je njihova povratnička ploča koja zvuči kao da se u međuvremenu nije promijenilo baš ništa, odnosno kao da su 1998. snimili jedanaest pjesama koje su se tek sad sjetili objaviti.
„Rack“ kreće vjerojatno najmoćnijom skladbom „Hide & Seek“, punkerski brzom i neukrotivom detonacijom koja u nešto više od tri minute objašnjava zašto smo toliko voljeli Lizarde. Gitara Duanea Denisona vrišti, reži i niže čudne zajebane riffove koji djeluju kao da pokušava uglazbiti kaos, Mac McNeilly bubnja silovito, direktno i bez ikakvih egzibicija, dok David Wm. Sims bas i dalje svira tako da vam svakim tonom propisno protrese utrobu. Sve to stvara savršeno okruženje za Davida Yowa, jednog od ultimativnih rock’n’roll luđaka koji se nakon raspada Jesus Lizarda okušao i u glumi, te njegovu galeriju frikova i gotovo Burroughsovski tok svijesti. Navedeno manje-više stoji i za nešto melodičniju „Grind“, „Falling Down“ ili singl „Moto (R)“ koji se može pohvaliti i najboljim riffom albuma.
Ploča sadrži i nekoliko pjesama srednjeg tempa, aranžmanski kompleksnijih i bliskih stvarima iz ranih dana pa „Armistice Day“, primjerice, donekle podsjeća na „Karpis“ s „Goata“ ili „Until It Stopped To Die“ s „Blue“.
Na tom tragu počinje i „Alexis Feels Sick“ koja se potom pretvara u najzanimljiviji trenutak albuma, postepeno dobivajući na snazi dok Yow ostavlja dojam nekoga tko polako, ali sigurno gubi razum, posebno u završnim urlicima „Alexis, Alexis, Alexis“.
Produkcija Paula Allena evocira znamenitu suradnju grupe s neprežaljenim Steveom Albinijem, pa ploča zvuči snažno i in your face, uz puno različitih, pomalo i neočekivanih detalja kao što su klavijature u „What If?“ ili Denisonova sola u istoj pjesmi koja ne bi stršala čak ni na nekom kasnijem izdanju Hawkwinda.
The Jesus Lizard vratili su se svojim najjačim materijalom još od 1992. godine i „Liara“. Pritom su začepili usta i svima onima koji uporno tvrde da je s rockom gotovo – daleko od toga, problem je jedino što ovakve albume danas snimaju ljudi koji su odavno prešli šezdesetu.
Ocjena: 9/10
(Ipecac, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
