Koncertna sezona u glavnom gradu je i ove godine počela nešto ranije, prošle godine zahvaljujući Noelu Gallagheru, a ove zahvaljujući rock duu The Kills. Mjesto događanja u oba slučaja bila je Tvornica kulture, a predigra predstojeće jesenske sezone bila je ubitačno eksplozivna.
Alison Mosshart i Jamie Hince pojačani basistom i bubnjarom u sat i pol vremena isporučili su čisti i nepatvoreni rock and roll seks – divlji i emotivni adrenalinski hod po rubu. Rokačina koju ćemo svakako upamtiti i po izvrsnom zvuku koji je u subotu grmio iz razglasa zagrebačke Tvornice kulture.
A kad smo se već na samom početku dotakli zvuka, treba reći da naša kantautorica koja je otvorila ovu iznimnu večer, Dunja Ercegović aka Lovely Qunces nikad bolje nije zvučala solo na pozornici Velikog pogona. Ton majstor napravio je izvrstan posao. Najvažnije od svega jest da je Dunjin nastup bio glasan. Nipošto se nije pribjeglo onoj staroj, prokletoj, zamci da se akustični kantautorski koncert prezentira tiho i time omogući da ga eventualni žamor dvorane nadglasa. Akustična gitara moćno je odjekivala u svakoj pjesmi čime su tempo i dinamika, kao nerazdvojni element nastupa Lovely Quinces, drmali pogonom.
Vokal je pak bio posebna priča. Kroz kakav god reverb da je išao njen glas, zvučao je kao da ga je Phil Spector osobno propustio kroz svoj legendarni wall of sound, a Dunja je pjevala toliko snažno i angažirano da se činilo kao da probija gabarite dvorane. Lovely Qunces je jedina na našoj kantautorskoj sceni koja tako nešto, svjesno ili nesvjesno, može iskoristiti u potpunosti. Ona kao da nema pjesme, već okvire portala kroz koji vas zapljusne valom kompresiranih emocija koje poput nekog mitskog plamenog mača kose i užgaju sve što im je na putu. To pozitivno glazbeno ludilo širila je bez obzira izvodila nove pjesme koje sprema za dugosvirajući prvijenac (koji bi se trebao po najavama u fizičkom obliku kristalizirati ove jeseni) ili pak dobro poznate singlove „Meet Me In Moscow“ i „Call The Shots“, dok je krešendo njena polusatnog nastupa predstavljala obrada pjesme Marthe Wainwright „Bloody Mother Fucking Asshole“. Taj povijesni komadić beskompromisne ženske kantautorske lirike izvela je kao da je krojen za nju. Prisvojila je tu pjesmu i učinila je svojom, kao što i tu količinu fokusiranog gnjeva original nikad nije imao. Proletjelo je tih pola sata u trenu. Letvica kvalitete prije izlaska The Kills bila je podignuta u nebesa.
No kad su Mosshart i Hince uzdrmali dvoranu s „Heart Of A Dog“, adrenalin je proključao. Alison je toliko mahnito divljala pozornicom, kao da nastavak koncerta ne postoji, dok je Jamievo „konačno u Hrvatskoj“ samo dolilo ulje na vatru oduševljenja. Njihovoj energiji, virtuoznosti i potpunoj predanosti sirovom ritmu bilo se nemoguće oduprijeti. Natpis na Hinceovoj ‘službenoj bendovskoj’ majici „Doing It To Death“ samo je bio još jedan element vizualizacije urnebesnog puta kojim kroče. Moto kojem se jednostavno vjeruje ili vam u suprotnom nije jasno što rock and roll jest.
Eksplozivnosti prvog dijela koncerta doprinjele su još „U.R.A. Fever“, „Kissy Kissy“, „Hard Habit To Break“ i „Impossible Tracks“, dok je središnji dio donosio lirske predahe kroz „Tape Song“ i „Echo Home“ prije nego li se Alison pridružila bubnjaru ‘u razvaljivanju’ floor tomova kada je završnica jednosatnog službenog dijela pripada pjesmama „Doing It To Death“, „Whriling Eye“, „Telephone Radio Germany“, „Pots And Pans“ i „Monkey 23“.
To bi bilo to da je bila riječ o nekom od ovogodišnjih ljetnih festivala, no solo nastup Killsa donio je još pola sata užitka zagrebačkoj publici. Započelo je s „That Love“ koju je Alison Mosshart izvela solo na akustičnoj gitari. Nastavljeno je s „The Last Goodbye“ i činilo se da će na tome ‘prirodno’ i završiti bis, no „Siberian Nights“ je odbacila tu opciju, dok su „M.E.X.I.C.O.“ i „Love Is A Deserter“ vodile k posljednjem monumentalnom krešendu „No Wow“ koji je donio zagrljaj Mosshard i Hincea i vidnu sreću zbog energije feedbacka publike za cijeli koncert.
Ako to nije dovoljno za „See you soon“, onda je teško reći što jest.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
