Buzz Osborne vratio se s Melvinsima u Zagreb, u sklopu turneje na kojoj promoviraju album ‘The Bride Screamed Murder’.
Može se Wikipedia razbacivati pojmovima poput sludge metal, stoner rock, experimental ili alternative punk, ali svatko tko se barem jednom okrznuo o ploču ili nastup američkih Melvinsa svjestan je da se radi o rock and rollu s nekim težim poremećajem. Mogu poznavatelji u njima tražiti i utjecaje Black Flaga, Alicea Coopera ili Black Sabbatha, no suluda pojava Buzza Osbornea jednostavno ne može biti ničija kopija. King Buzzo je jedinstven.
Melvinsi su se ovim prostorima prvi put približili 1994., kada su u Ljubljani otvorili pretposljednji Nirvanin koncert. Bilo je to u jeku njihove najveće ekspanzije, kada su zajahali na valu Cobainovih hvalospjeva te objavili album „Houdini“ za major label. Ipak, ljubav između Buzza i Atlantic Recordsa bila je, očekivano, kratkog vijeka i poslije Kurtovog odlaska, Melvinsi su se vratili u podzemlje. U Ljubljani su svojom sporovoznom paljbom uspjeli zarobiti pažnju publike, koja je te večeri došla vidjeti samo jednog čovjeka, koji se nije zvao Buzz Osborne. Bili su moćni i neponovljivi, i da se nešto kasnije na stageu nije pojavio Cobain osobno, Melvinsi bi uspjeli „ukrasti“ show zvijezdama večeri.
Sedamnaest godina i trinaest albuma kasnije, Melvinsi su došli u Tvornicu ispromovirati „The Bride Screamed Murder“, još jednu ploču u kojoj eksperimentiraju sa svim zvukovima koje instrumentima i glasom mogu proizvesti. U međuvremenu su već jednom napunili zagrebački Pauk, a na istom je mjestu Buzz nastupio i s Fantomas, psihodeličnoj kolaboraciji s Mikeom Pattonom i Daveom Lombardom.
Na divljenje Buzzovoj frizuri sinoć je u Tvornicu došlo oko šesto fanova, a dočekala su ih dva seta bubnjeva na pozornici. Uz vjernog Dalea Covera, palica se primio i Coady Williams iz Big Businessa, benda koji je za ovu priliku posudio i basistu Jareda Warrena. Bez ijedne uvodne riječi, četvorka je počela brusiti svoje instrumente. Sporo, teško, bučno i apokaliptično; tako zvuče Melvinsi od dana prvog, a zvučali su i jučer od samog početka, kada su bez predaha odvozili tri uvodne pjesme s klimaksom na „The Water Glass“.
Buzz Osborne, čovjek koji je kumovao grungeu i kojem je Kurt Cobain dragovoljno glumio „maloga od palube“ po predgrađima Seattlea, ne podnosi ustaljene sheme strukturiranja pjesama. Tamo gdje bi trebao ići refren, e tamo će naglo zavladati tišina; tamo gdje se očekuje euforični vrhunac, nastat će ili totalna kakofonija ili transcedentalna usporenost. Pravila nema, osim da očekujete neočekivano u svakoj idućoj sekundi. Rock and roll s, rekosmo, težim poremećajem, u kojem se ponekad ipak ubaci u petu i dobije na melodičnosti, što je jučer bio slučaj s „Copacheom“, jednim od jačih trenutaka s „Houdinija“.
Da ne bi bilo zabune, doživljaj je bio vrhunski. Buzz Osborne je zao genijalac, autistična spodoba koja ne podnosti populističke scenske fore i ne ide publici niz dlaku. Ako su već pristali platiti ulaznicu za lekciju iz mračne hardcore psihodelije, to će i dobiti u velikim količinama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
