Kad se Japanci dočepaju rock and rolla onda si ako ništa drugo siguran za jednu stvar, a to je da će isti složiti nezaboravan koncertni tulum makar izdahnuli na pozornici na kojoj nastupaju.
Tako je bilo u petak u Vintage Industrial Baru na koncertu benda The Minnesota Voodoo Men. Taj rock trojac koji zvuči kao da je netko križao Beatlese i Kinkse s surf rockom i koji s engleskim jezikom ima toliko veze koliko ima i s Minnesotom (dakle, nikakve), priredio je show kakav se uistinu nije mogao očekivati.
Ringo, Fabien i Pete, svi stilski uniformirani u odijelima zelene boje počeli su koncert u laganom ritmu ritmu, a već je prilikom tog ‘upoznavanja’ gitarist Fabien dao do znanja publici kako je on najveći mangup u bendu. Stalno je ulazio i izlazio iz backstagea gdje je de facto i udario prve rifove, zapetljavao se u retro spiralne gitarske kablove i prvi solo odslajdao s pivskom bocom, po koju je također otišao u backstage tijekom svirke.
Situacija se postepeno zagrijavala kako je i bend svirao brže kombinacije svojih autorskih pjesama i poznatih rock standarda, da bi kulminacija Fabienovog ‘ludila’ nastupila pred kraj službenog dijela nastupa kad je iznenada odlučio popeti se na čelične grede iznad pozornice koje su na visini od nekih 4 metra. Za iste se prije dva mjeseca držao Guitar Wolf nakon što je na pozornici uspio izgraditi ‘ljudsku piramidu’. Fabien je prilikom prvog pokušaja porušio stalke i činele bubnjaru Peteu koji je svirao bez osvrtanja dok mu se ovaj skupa s gitarom penjao iz leđa na metalnu konstrukciju, jer je htio visjeti naglavce i svirati. Taj pokušaj je završio prilično nezgodnim padom, no Fabien se ustao i opet se krenuo penjati, iako bi većina u sličnim okolnostima završilo bar s uganutim zglobom. Drugi pokušaj je bio uspješan te je u takvom visećem položaju naglavce zasvirao kultni soundrack iz TV serije „Batman“, što je ujedno bio i završetak službenog dijela koncerta koji je trajao oko sat i dvadeset minuta.
No nitko nije bio spreman za ono što će se događati na bisu. Uglavnom ‘odrađen’ je ‘hoćemo još’ ritual, odnosno uzvikivanje: „Encore, encore…“ nakon čega je The Minnesota Voodoo Men opet bio na pozornici. Ubrzo je uslijedilo nošenje basiste i pjevača Ringa i gitariste Fabiena na rukama od dijela najvatrenijih fanova (ili onih s najviše vatrene vode u sebi) da bi potom njih dvojica spustili i mikrofone među publiku gdje su bez prestanka nizali svoj 60-ies tutti frutti glazbeni miks. Bis je tako potrajao skoro sat vremena. The Minnesota Voodoo Men bili su neumorni. Bila je to potpuno davanje zadovoljštine publici u smislu: Po rock ste došli, to ćete i dobiti. Obilnu porciju.
Drugi bis nakon svega nije ni bio potreban, ali eto neki overloadani naivci su opet počeli zazivati bend, koji je ovog puta za finalnu odjavu izveo sentiš i ugodno spustio tenzije. Mala lekcija kako za rock treba imati i stav i dušu. Onda prolazi sve, od „Carol“ Chucka Berryja do Dick Daleovog „Misirloua“ koji nam već desetljećima izlazi na uši. Ili je to sve samo bio vudu obred Japanaca koji vjeruju da su iz Minnesote.