The National novim albumom dokazuje da je bend koji se razvija svakim uratkom i da ih se ne smatra bez razloga jednim od najvrijednijih glazbenih proizvoda dvadeset i prvog stoljeća.
The National je svojim istoimenim prvijencem pokazao potencijal, a njegovim nasljednjikom “Sad Songs For Dirty Lovers” i prve bljeskove genijalnosti, koje će u punoj raskoši iznijeti u sljedeća dva albuma, fenomenalnom “Alligator” i još više u potpuno savršenom “Boxer” iz 2007. godine. Još je i “High Violet” koji je uslijedio zadržao visoku razinu briljantnosti, ali bend je rastao, postao prevelikom senzacijom za vlastito dobro.
Moglo se to pratiti i na njihovim zagrebačkim koncertima, od onog prvog “na kojemu su svi bili” u KSET-u, uslijedio je uistinu spektakularan nastup u Pauku, da bi dorasli prvo Boćarskom domu, a zatim i Šalati, gdje su promovirali “Trouble Will Find Me”. Publika ih je pratila dupkom punivši svaki od prostora kako su rasli, tako da među slojevima znatiželjnika, hipstera i mlađarije više niste mogli prepoznati nikoga tko ih je gledao u Pauku. I, premda su svi koncerti bili odlični, a na albumima je uvijek i više nego dvoljno razloga da se vatra ljubavi održi razgorenom, uvijek je ostalo i žaljenje za vremenima “Alligatora” i Boxera” kad su bili manji i prisniji bend.
Ako je nešto postalo jasno s njihovim najnovijim uratkom “Sleep Well Beast”, to je da se ta vremena neće vratiti, ali The National je u međuvremenu prerastao u nešto drugo. Ove pjesme neće vas možda na prvu šarmirati melodioznošću kao jedna “Bloodbuzz Ohio” ili “Apartment Story”, mumljanje u mikrofon Matta Berningera sada je zabrinuto, a stihovi koje piše sa suprugom Carin postali su svojevrsnom bračnom terapijom jer pišu o kraju kako ga ne bi morali doživjeti.
Glazba je još slojevitija i nijansiranija, a sve je prisutnija i fina, nenametljiva elektronika. Svi bendovi koji zvukom pokušavaju zvučati slično The Nationalu nakon slušanja “Sleep Well Beast” napokon moraju priznati da im je zadatak nemoguć jer jednostavno nemaju Bryana Devendorfa za bubnjem. Osim što je čovjek stroj i najbolji bubnjar u indie rocku općenito, upravo njegovi ritmovi daju pjesmama The Nationala njihovu magnetsku privlačnost koji nitko ne može kopirati.
Album počinje njujorškom jeseni u podzemnoj željeznici u zamišljenoj “Nobody Else Will Be There”, da bi zatim, prema starom “nacionalnom” receptu živnuo jednim od energičnijih momenata “Day I Die”. Vjerojatno dovoljno o ovoj ploči govori činjenica da najvedrija pjesma na njoj nosi takvo ime. “Walk It Back” stihovima se drži teme odnosa u vezi, ali u pozadini proročke riječi Karla Rovea, stratega i savjetnika Georgea W. Busha o svijetu koji gubi svoje utemeljenje u stvarnosti, dodaju prve političke tonove albuma benda koji je svojom glazbom sudjelovao u izborima Baracka Obame za predsjednika, a takav bend sasvim sigurno ne uživa u godini Donalda J. Trumpa.
Ti tonovi prisutni su i u najavnom singlu “The System Only Dreams in Total Darkness”, a pogotovo u “Turtleneck”, eksploziji energije kakvu nismo ni približno doživjeli na njihova posljednja tri albuma, a kojom Matt dokazaje da i vrisak u njemu još uvijek nije sasvim umrtvljen. Povremeno će nas zabljesnuti i svojim divno apsurdnim snoviđenjima kakva očekujemo i volimo, poput anonimnih kastarta koji pjevaju u krošnjama na “Dark Side of the Gym”, no većinu vremena provest ćemo prolazeći kroz “podrume njegova mozga” gdje se talože nezadovoljstvo i nesigurnosti. Možda najbolnije stihove naći ćemo u “I’ll Still Destroy You”, gdje ga nalazimo u ulozi oca čije dijete raste bez njega: “Put your heels against the wall, I swear you got a little bit taller since I saw you… I’ll still destroy you.” Ta mantra o uništavanju pojavit će se i u zadnjim stihovima na kraju albuma u naslovnoj pjesmi koja zvuči kao misli koje more čovjeka punog briga dok tone u san.
Albumi The Nationala uvijek iziskuju više vremena i ponovljenih slušanja da se uvuku pod kožu kada sva njihova ljepota procvjeta i “Sleep Well Beast” po tom pitanju nije nikakva iznimka. Bend je ovom pločom potvrdio da se razvija svakim uratkom i da ih se ne smatra bez razloga jednim od najvrijednijih glazbenih proizvoda dvadeset i prvog stoljeća.
Ocjena: 9/10
(4AD, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
