Nastup u Laubi održao se po uobičajenom The Necks pravilniku, što znači da smo slušali dva improvizirana komada epskog trajanja, s desetak minuta stanke između.
Sredinom šezdesetih, na jednom tavanu u njujorškoj četvrti Tribeca, održavali su se glazbeni performansi prigodnog naziva Theatre of Eternal Music. Predvodnik ansambla bio je La Monte Young, a u njegovom članstvu nalazili su se i budući titani avangarde poput Tonyja Conrada i Johna Calea koji su, kako bi stvorili dojam stalne, neprekinute muzike, sa svirkom kretali prije dolaska publike i nastavljali nakon što je posljednji posjetitelj napustio prostoriju.
Chris Abrahams, Lloyd Swanton i Tony Buck u subotu u Laubi nisu počeli prije ulaska svojih obožavatelja niti nastavili svoje telepatske improvizacije poslije njihovog odlaska, no slušajući ih stvarno mi se činilo da je čitav život i karijera The Necksa jedna dugačka kompozicija, uvijek ista i svaki put drugačija, koja se nastavlja kad god se, bilo na probi, pozornici ili u studiju, prihvate instrumenata.
Subotnji stavak te vječne kompozicije označio je, zajedno s nedavnom kombinacijom Roja osa i trubača Roba Mazureka, povratak proslavljenog NO Jazz festivala u sklopu kojeg je tijekom “nultih” Zagreb ugostio niz iznimno utjecajnih imena (ne samo) jazza i srodne improvizacijske glazbe, već i alter rock kultova poput Paramount Styles Scotta McClouda iz Girls Againts Boys ili predvodnika Giant Sanda Howea Gelba. Na dio tih znamenitih nastupa organizatori su nas podsjetili izložbom plakata s dosadašnjih izdanja festivala koji su me nagnali da pomislim kako je naš grad tih godina doista imao koncertnu ponudu usporedivu s bilo kojom europskom prijestolnicom, dakako u okvirima koji s masovnim ukusom i glazbenim biznisom imaju vrlo malo dodirnih točaka.
Nastup u Laubi održao se po uobičajenom The Necks pravilniku, što znači da smo slušali dva improvizirana komada epskog trajanja, s desetak minuta stanke između. Skladbe su ponovno startale „rađanjem“ kratke teme na klaviru Chrisa Abrahamsa, teme koja ulogu vodećeg instrumenta povremeno prepušta ritmovima, šumovima i drugim zvukovima koje proizvodi bubnjar/perkusionist Buck. Swantonov kontrabas pritom često postaje temelj cijele priče, samo da bi već u sljedećem trenutku poveo bend u nešto sasvim drugačije, buđenje iz meditativnog sanjarenja i ulazak u samo srce uragana. Necksima, odnosno njihovim improvizacijama se zaista nigdje ne žuri – ni sam ne znam koliko je minuta prolazilo između dijelova, što pak ostavlja dojam da slušate loop koji se svako malo promijeni, neznatno, ali ipak dovoljno da nikad ne postane monoton.
Izričaj australskog trija je jedinstven mada ne i sasvim lišen referenci pa su mi se naizmjenično pojavljivale asocijacije na, primjerice, Milesa Davisa iz „Bitches Brew“ faze, spomenutog La Montea Younga, post rock, aktualni arhivski serijal liveova Cana pa čak i Tangerine Dream kada bi ih netko natjerao da odsviraju koncert koristeći samo bubanj, klavir i kontrabas. Općenito, nastupi The Necksa savršeno funkcioniraju kao soundtrack za filmove koji se stvaraju i nestaju u glavi slušatelja, bilo da su u pitanju tripoidni, spokojem ispunjeni momenti ili oni u kojima se te idilične slike razbijaju u bezbroj sitnih komada.
Riječ je i o koncertu s daleko najboljim zvukom od svih kojima sam prisustvovao u Laubi, a vrijedi istaknuti i da ga, što s obzirom na navike ovdašnje publike možemo proglasiti gotovo čudom, nitko nije ometao pričanjem. The Necks su u subotu bili i prošlost i budućnost NO Jazz festivala, vrativši nas u njegove najbolje dane, ali istodobno objasnivši svima koji su tada bili premladi o kakvoj je glazbenoj smotri riječ i što mogu očekivati na sljedećim izdanjima. Meni preostaje samo zaželjeti mu dobrodošlicu i krenuti maštati koga će nam Mate Škugor i ekipa dovesti iduće godine.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
