Bučno društvo kanadskih Škota predvođeno Paulom McKenzijem, koji se, usput rečeno, na svakom koncertu pobrine za svoju karizmatičnu ulogu, i tako od 1992. godine, ‘pomelo’ je zvukom i adreanlinom publiku u Vintage Industrial Baru učinivši sinoć taj dio Savske u Zagrebu ugodno nabrijanom točkom u gradu u kojem su se iste večeri počele događati tektonske promjene u političko-prosvjednom miljeu, počevši od šatora u toj istoj Savskoj pa do crkve Sv. Marka.
Frontmen Paul McKenzie pravi je izdanak nekog škotskog vođe klana. Tvrd, neumoljiv, uporan i izdržljiv… Jedan od onih koji ‘će na mišiće’ svakog uvjeriti da je on u pravu. Nije nimalo teško zamisliti taj karakter u nekom od njegovih predaka koji su valjda stajali rame uz rame s Williamom Wallaceom na nekoj livadi s mačem u ruci.
Na kraju krajeva takav mu je bio i stav po pitanju nedavno održanog referenduma o odcijepljenju Škotske. Osjećalo se da je morao progovoriti o tome. Gorkim riječima izjavio je pred publikom u Vintageu da je u Kaliforniji, gdje se u tom trenutku bend nalazio, umirao od tuge nakon ishoda škotskog referenduma. Tonom kao da je kojim slučajem vojskovođa poslan na drugo mjestu dok se ‘kod kuće’ odvijala odlučujuća bitka.
Sam koncert počeo je njegovim dozivanjem publike pred pozornicu nakon čega je šeretski zapjevao „The Great Pretender“, kao Freddie Mercury zaštopanih glasnica. No nakon uvoda na gajdama, keltska punk/metal mašinerija se počela zahuktavati postepeno ubrzavajući ritam. Publika je bila neodlučna prvih par pjesma da bi već na „Fool’s Road“ (koja je bila 3 .ili 4. ako se ne varam) krenuo raspašoj kad je u publici razmotana i velika škotska zastava, negdje paralelno i ss zvučnim poboljšanjima njihovog ton majstora koji je osjetio da Vintage može podnijeti veću dozu ‘safta’ od one koju je prvotno zamislio.
The Real Mckenzies nisu odstupali od nabrijavanja atmosfere, kao što je i Paul bio čvrsti i najistureniji dio tog uskovitlanog glazbenog društva. Niti u jednom trenutku nije bilo govora da tu ima bilo kakvog pozeraja i izvlačenja na neku staru slavu. The Real McKenzies srčano su ‘gradili novu kuću’ u Vintageu te večeri, vjerojatno kako to nesebično rade na svakom koncertu, bez obzira gruvali iz svih glazbenih oružja ili kad je Paul a cappela izvodio tradicionalne i gusarsko-borbene škotske napjeve poput Stan Rogersove „Barrett’s Privateers“, kako je uostalom zajedno s desetak veselih domaćih dobrovoljaca zborno na drugom bisu na pozornici i okončan zagrebački nastup.
Za to vrijeme nešto niže u Savskoj zahuktala se druga vrsta tuluma…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
