U Zagrebu je u posljednje vrijeme na snazi politika prema kojoj organizatori koncerata radije iste rade u premalim prostorima koji se rasprodaju nego u većim prostorima, a posljedice takve politike lome se uvijek i isključivo preko leđa publike.
Kultni The Residents tako su sinoć nastupili u rasprodanoj Močvari. Zašto takav legendarni bend, za koji se zna koliko karata može prodati, gurati u malenu Močvaru kada svi znamo da vrata do imamo prostran i dobro posložen prostor Pogona Jedinstvo? Zna se da se tamo održavaju kazališne predstave i probe, ali to nije izgovor, jer mjesta održavanja istih lako se zamijene sa koncertom kada se zna da dolaze imena poput Trickyja ili The Residents.
Razlozi su izgleda ipak financijske prirode. Organizator se boji kockati s nešto skupljim prostorom Jedinstva i riskirati možda manju zaradu, ali zar Tricky i The Residents zbilja predstavlju opasnost od manjka prodanih karata? I opet nedostatak hrabrosti organizatora plaća publika. Mnogi su tako i sinoć ostali bez karte, a što je još gore oni koji su karte i platili ostali su bez koncertnog užitka, jer su zbog velike gužve veći dio vremena proveli na terasi ili oko šanka ili ispred garderobe. A ako su i bili ispred pozornice, gužvali su se i stajali na prstima kako bi išta vidjeli. Uzme li se u obzir da je prosječna životna dob posjetitelja koncerta bila oko 45 godina, čulo se u prolazu mnoge kako se žale na fizičku bol od stajanja u gužvi.
Na koncertu je zabranjeno fotografiranje profesionalnom opremom. Zabranjeno je i stvaranje buke za vrijeme koncerta, što je žalosno da se uopće mora izrijekom zabranjivati, ali nakon splitskog iskustva s Trickyjem nije na odmet. Naravno, tu je i standardna zabrana pušenja u prostoru Močvare, što samo po sebi nije loše, ali uz nabrojane zabrane djeluje kao dodatan faktor neslobode publici koja ionako za pošten novac promatra koncert u neljudskim uvjetima.
The Residents su, naravno, priredili sjajan show, ali to nikome tko poznaje djelo (kad već ime i lik ne može znati) ove trojice luđaka ne predstavlja iznanađenje nikome. “Shadowland”, vole ponavljati, treći je dio koncertne trilogije Randy, Chuck & Bob, u kojoj je prva instalacija „The Talking Light“ govorila o smrti, a drugi dio „The Wonder of Weird“ o ljubavi i seksu. Tema je „Shadowlanda“ rođenje, objašnjavao je sinoć „Randy“, tako da je koncept cijele trilogije u stvari „život unazad“.
Zabavljanje tim konceptom, kao i idejom anonimnosti omogućilo je pregršt uspješnih Randyjevih gegova tijekom koncerta. Tako primjerice nakon izvođenja uvodne „Rabbit Habit“ skida masku lubanje ispod koje ima još jednu masku. Ili kad predstavljaja „Chucka“, izjavljuje kako to zapravo nije Chuck, koji je u mirovini, već njegov bratić „Rico“.
Uslijedile su, kao i na recentnom albumu „Fever Dreams“ i odlična izvedba „Golden Guy“, zatim koloplet bizarnih likova u „Herman, the Human Mole“, „Harry the Head“ i „Benny (The Bouncing Bump)“ i tako cijeli splet od dvadesetak pjesma, a nakon svake tri koncert bi bio prekinut prikazivanjem bizarnih jednominutnih filmova u kojima bi likovi iz naslova („The Butcher“, „The Libertine“, „The Garbage Man“, „The Diver“, „The Engineer“) držali pomaknute monologe.
Nastup Residentsa mogao bi se gledati u kazalištu ili u koncertnoj dvorani. Zapravo, bilo gdje prije nego u prenatrpanom klubu iz kojega se publika cijedi po ulazima i svojski se trudi uhvatiti djelić sjajnog performansa koji se odvija na bini. Tko je došao pola sata prije najavljenog početka i dobro se zakopao na poziciji koju je zadržao, a ne smeta mu velika gužva, imat će o čemu pričati onima manje sretnima.