The Strange je sinoć i službeno koncertno dokazao da su vlasnici najboljeg domaćeg albuma godine.
Prošle su dvije godine otkad se grupa The Strange, koju su tada još činili članovi naših surf rock prvaka The Bambi Molesters predvođeni slavnim frontmenom Chrisom Eckmanom, ponovno okupila za predbožićni koncert u Vintage Industrial Baru i kada se vjerojatno zapalila iskra koja će rezulirati prekidanjem četrnaestogodišnje pauze od izdavanja posljednjeg albuma “Nights of Forgotten Films” i rađanjem njegovoga nasljednika, još jednog noir bisera “Echo Chamber” koji je svoju formalnu promociju doživio sinoć u Tvornici kulture.
Kažem “formalnu” zato što je poluprivatni release party održan u Vintageu po objavi albuma, a bend se tamo imao prvi put priliku predstaviti publici u sasvim novoj postavi. Od Bambija je ostao samo gitarist Dalibor Pavičić, a ostali su zamijenjeni drugim već postojećim sastavom, a to je My Buddy Moose iz Rijeke. Kad se svima njima doda još i puhački par The Soldiers of Love, jasno je da na pozornici može nastati velika gužva. Znači li to da je novi zvuk benda značajno impozantniji? Ne, dapače, ponekad je jasno da materijalu nedostaje one fine usviranosti The Bambi Molestersa, ali sinoćnjim nastupom The Strange su dokazali da u ovom mnogoljudnom sastavu mogu proizvesti zvučni uragan koji je divno slušati.
Jedan od takvih trenutaka svakako se dogodio pri izvedbi prvog singla benda “Tonight I Will Say Anything”, a setlista je jednako zdušno grabila s oba albuma benda. Koncert je otvoren parom pjesama kojima počinje “Echo Chamber”, a zatim je odsvirana i naslovna pjesma s prvog albuma, prisjetivši nas zašto nikad nismo gubili želju da ponovno zaživi ovaj projekt, jer opipljiva filmska atmosfera koju tvore kombinacija Eckmanovog vokala i tekstova te Pavičićevih gitarističkih dionica jedan je od najugodnijih kemijskih spojeva u glazbi s ovih prostora.
Deveteročlanom sastavu se na pozornici pridružila i Irena Žilić pri izvedbi dueta “Dead End Shore” te se zadržala pjevajući prateće vokale na “River of Twilight”, a cijeli show je kao majstor ceremonije predvodio Chris nekoliko puta ponovivši usklik koji postaje zaštitnim znakom prosinačkih nastupa The Strangea: “Merry fucking Christmas!” Kako bi potvrdio adventsko ozračje, u tekst pjesme “Long Shadows” ubacio je i citat iz božićnog standarda “Santa Claus Is Coming To Town”: “I’m making a list and checking it twice/Gonna find out who’s been naugty or nice.” U izvedbi Santa Chrisa ovo je zvučalo mnogo zlokobnije nego što je slučaj s djedicom.
The Strange je sinoć i službeno koncertno dokazao da su vlasnici najboljeg domaćeg albuma godine, ali isplatilo se doći i prije njihovog nastupa svjedočiti svirci žanrovski srodnog zagrebačkog benda Nelcotte koji je odlično iskoristio svojih pola sata kako bi se prezentirao publici koja ih možda prije nije imala priliku upoznati kao sastav predvođen kvalitetnim autorom Vinkom Ergotićem na kojeg se u budućnosti svakako može računati kao nastavljačem sve snažnije americana struje na ovdašnjoj sceni. Ta scena sinoć je dokazala kako i u standardno zgusnutoj koncertnoj ponudi na kraju godine može ugodno napuniti veliki pogon Tvornice, pa tekst možemo završiti istim riječima kao i onaj otprije dvije godine: “Merry fucking Christmas indeed.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
