Kratki promotivni koncert koji je u srijedu u Vintage Industrial Baru održala supergrupa The Strange trebao je dati odgovor na čitav niz pitanja, među kojima su svakako najvažnija ‘kako zvuči nova postava’ i ‘kako izvrstan novi album funkcionira na stageu’.
Spomenuta ploča, naime, ne samo da je razbila ono legendarno prokletstvo drugog albuma, staro valjda koliko i sam rock’n’roll, već je osigurala i visoki plasman na predstojećim izborima najboljih izdanja godine. S druge strane, po pitanju produkcije i aranžmana riječ je o vrlo kompleksnom ostvarenju, zbog čega me stvarno zanimalo kako će nove pjesme izvesti uživo, posebno jer uz Chrisa Eckmana i Dalibora Pavičića više ne stoje ‘zlostavljači Bambija’, odnosno Dinko Tomljanović, Lada Furlan Zaborac i Hrvoje Zaborac.
Premda je večer bila zamišljena kao svojevrsni teaser za pravu koncertnu promociju u Tvornici 13. prosinca, nešto više od pola sata svirke bilo je sasvim dovoljno da nam otkloni bilo kakve sumnje o kvaliteti, sviračkoj uigranosti i potentnosti osmorke koja danas sačinjava The Strange. To i ne čudi uzmemo li u obzir da su nekadašnje Bambi Molesterse naslijedili članovi riječke americana skupine My Buddy Moose koji s Chrisom i Daliborom imaju višegodišnju glazbenu pretpovijest, a iznimno važna uloga, prvenstveno na live nastupima, pripala je brass sekciji u kojoj truba Andreja Jakuša i saksofon Ozrena Grabovca roots rock, garažu, alt-country i druge, ‘čudacima’ omiljene žanrove obogaćuju pustinjskom tugom tex-mexa, jekom davnašnjih spaghetti westerna, povremeno čak i jazzom.
„Echo Chamber“, melankolija „Killing Timea“ i savršena popističnost „Lonesome Ridera“ bez većih problema su dosegnule, mjestimice i nadmašile studijske izvornike, dok su izvedbom svog debitantskog singla „Tonight I’ll Say Anything“ na neki način zatvorili krug i potvrdili da, kada novim stvarima pridodamo one s prvijenca „The Nights Of Forgotten Films“, imaju jednu od najjačih set-lista na ovim prostorima.