Njihov album ‘Don’t Pick Your Noise’ i dalje ne prestaje oduševljavati kritiku diljem svijeta, a oni će na svoje psych/space/prog putovanje povesti svakog tko 6. prosinca kroči u zagrebački Vintage Industrial Bar na koncert jednog od najinovativnijih i najzanimljivijih bendova koje imamo. Oni su naravno Them Moose Rush, a o utiscima ove, uspješne, godine porazgovarali smo s pjevačim i gitaristom Nikolom Runjavcem.
Pohvale stranih glazbenih medija vašeg posljednjeg albuma „Don’t Pick Your Noise“ još uvijek se ne stišavaju. Svakom malo vas ‘otkrije’ netko novi u svijetu. Razmišljate li kako to uopće kapitalizirati?
Nikola Runjavac: Spontano se radi tih recenzija nakuplja prodaja albuma i vinila preko Bandcampa – ništa spektakularno, ali stvarno diljem svijeta i odličan je osjećaj. Dobro nam dođu takve reference kod pregovora za svirke koje su sad u tijeku za europsku turneju. Kapitaliziramo te dojmove ponajviše na taj način, jer u šumi bendova koji naganjaju klubove, festivale, booking agente itd., nam to pomaže da se malo izdignemo i lakše prođemo „generic bullshit“ filter – barem mi imamo takav dojam jer na prvu vidiš da se ne radi o samo još jednom bendu…
Koliko ima izglednosti za neku poveću europsku turneju?
Nikola Runjavac: Trenutno je turneja od dva i pol tjedna najrealnija opcija s obzirom na naše obaveze i intenzivno radimo na tome za travanj 2019. Za sada su dobre šanse da se to zaista i ostvari s obzirom na neke kontakte od prije i gore navedeno.
Kako je bilo na ovogodišnjem Europavoxu?
Nikola Runjavac: Odlično smo se zabavili i imali hrpu ženske publike jer se baš igrala utakmica Francuska – Argentina. Bilo je odlično organizirano – imali smo svoj privatni backstage, catering, osoblje je bilo na razini i jako ljubazno. Nekako mi je u pozitivnom sjećanju ostao odnos s toncima i stage crewom jer osim što smo trio i nema puno posla s nama su nam rekli da nam je jako kul muzika i da smo super profi. Nekoliko francuskinja nas je hvatalo poslije da se slikamo s njima.
Tamo ste bili finalisti tzv. coaching projekta zajedno s bendom Tyger Lamb. Što je to uopće coaching project, u čemu se sastojao?
Nikola Runjavac: Coaching program je projekt Europavoxa koji bira po dva benda iz svake zemlje partnera. Mislim da ima 7 zemalja uključeno iz EU koji su predlagali po 5 bendova. Na finaliste se stavlja fokus u smislu svirke na partnerskim festivalima – npr. iz hrvatske je to INmusic, pomoći oko PR-a, savjetovanja i generalno „razmjene“ bendova. Mi smo u prvom krugu imaju najbolji rezultat od svih prijavljenih bendova po njihovim raznim kriterijima ocjenjivanja pa smo glatko ušli u tih 14, a dalje nam je drago radi Tyger Lamba koji je ušao među 7 i koji bi sad dalje trebao uživati njihovu potporu. Želimo im svu sreću da to kapitaliziraju.
Mislite li da showcase festivalu pomažu mladim bendovima, evo imali ste vlastito iskustvo, prije dvije godine i Eurosonic u Groningenu itd., što vam ono govori?
Nikola Runjavac: Definitivno pomažu i to je danas logičan put za probijanje na strano tržište. Nama je sada fokus pokušati upasti na što više takvih festivala, jer Eurosonic je bio pomalo kaotično i korisno iskustvo, oko 300 bendova u 3 dana, ali nešto smo izvukli iz toga i poneke konkretne dogovore za druge festivale i bazu kontakata za turneju koji sada planiramo. Na kraju se sve svodi da impresioniraš neke individualce i da se nađeš na pravom mjestu u pravo vrijeme sa svojom muzikom, a showcasei definitivno u tome pomažu. Nekima malo više, nekima manje s obzirom na koji stil muzike sviraš i što se smatra trenutno aktualno.
Koncert u Vintage Industrialu čini se kao dobro podvlačenje crte ove uspješne godine, a čini mi se da se konačno zagrebačka publika na vašim koncertima pomalo ‘omasovljuje’, kao se vama čini, recimo još od KSET-a proljetos?
Nikola Runjavac: Teško je procijeniti koliko netko ima publike, jer je zagrebačka publika generalno dosta volatilna po pitanju izlazaka na koncerte – puno faktora ovisi hoće li se ljudima dati izaći taj dan. Desi se negdje gdje ne bismo nikako to očekivali da dođe dođe masa ljudi i obrnuto. KSET je bio taman popunjen i nama bi bilo drago kad bi taj val odnedavno nastavio rasti. Ne očekujemo čuda s obzirom na specifičnost žanra i stanje rocka koji je na aparatima, no potajno to priželjkujemo jer mislimo da općenito svim oblicima rocka hitno treba inovativnosti i energičnosti. Čini se i nama da su ljudi polako to počeli i kod nas cijeniti, a pogotovo kad se i vani piše…
Pripremate li neki novi spot u dogledno vrijeme. Stekao sam dojam da ne uživate samo u glazbenoj, već i u vizualnoj kreativnost koju pruža video kao medij?
Nikola Runjavac: Obožavamo smišljati videe, raditi ih, surađivati s talentiranim producentima, redateljima… To je jako važan kanal koji nama pomaže da doprijemo dodatno do ljudi i da shvate naš umjetnički mindset koji je prilično zabavan. Odnedavno je i naš bubnjar Marinko profesionalni montažer, pa smo taj vizualni dio dignuli za još koju razinu. Pripremamo neke nove pjesme i sigurno ćemo za njih raditi spot i nastaviti suradnju Dinkom Šimcem koji nam je ni više ni manje nego soulmate – svjetonazorski, kreativno, smislu za humor itd.
Obzirom da sa svojevremeno na Nikolinom Facebook zidu vidio neke komentare, zanima me konkretno mišljene… Naime kad smo prije dvije godine radili intervju čak sam za naslov odabrao vašu izjavu: „Želimo zvučati kao što bi Zeppelini zvučali da su iz 2016-te, samo malo nadrkanije“. Godina 2018. donijela je saznanje da rock svijet ne želi nikakve nadrkanije Zeppeline, već čistu retro priču, ako se mjeri iznenadni uspjeh grupe Greta Van Fleet. Što, Nikola, kažeš na sve to?
Nikola Runjavac: Iskreno, malo me to rastužuje i nabrušuje u isto vrijeme. Greta Van Fleet su suprotno od onog što sam ja htio reći s time da mi želimo zvučati kao Zeppelini iz 2016. Po meni, svijetu je potrebna moderna verzija Zeppelina – dakle neka interpretacija tog stava i talenta sukladna sadašnjosti sa elementima razvoja rocka kroz godine, a ne copy paste verzija te retro spike. To što oni rade je očito nečiji projekt jer se hrani ta užasna spika do detalja – koristi se ista muzička oprema, oblači se na taj način, svira na taj način, smišljaju riffovi na taj način… Zeppelini kad su i krali, krali su tako da su nekako to izveli na svoj način i to zvuči kao obrada, a ne ovo. Teško to sve doživljavam i ne sjećam se da se nešto toliko krivo dogodilo u rocku od kad postojim… Ne opraštam im i što su klinci. Mi smo kao malo stariji klinci smislili “Dark Sun” npr. i nismo bili toliko dugo okupljeni kao oni…
Dakle, vjerujete li da ima još nade za progresiju u ova regresivan vremena?
Nikola Runjavac: Malo nas taj Greta Van Fleet moment poljuljava u tim vjerojavanjima, ali nama je užasno zabavna naša spika i gurat ćemo je pa kako bilo da bilo. Uvijek će biti ljudi koji će to razumjeti, a imamo osjećaj da naši fanovi kad nas vole, onda nas vole jako i baš su pravi. I mi njih volimo jako. Pusa.