Po čemu jest, a po čemu nije.
Sinoć je u Areni Zagreb nastupio Till Lindemann, frontmen legendarnog Neue Deutsche Härte benda Rammstein. Budući da smo mi publikacija koja se prvenstveno bavi glazbom, pretpostavljamo da svi koji nas čitate i koji ste otvorili ovaj članak već upoznati s Rammsteinom. Stoga se u ovom izvješću bavimo uglavnom time koliko je solo nastup Lindemanna u biti sličan ili različčit od onog Rammsteina.
Ova usporedba logična je, budući da na Tillov solo nastup neće doći praktički nitko tko već nije fan Rammsteina, a kako smo o lanjskom nastupu s beogradskog Ušća ne tako davno izvijestili, imamo na čemu graditi ovaj narativ. Podijet ćemo preference onda Rammsteinovih fanova u nekoliko kategorija, pa provesti usporedbu bodujući sličnosti i razlike.
Za one koji vole istu vrstu glazbe (9/10)
Netkome tko nikad nije slušao proveo dosta vremena slušajui Rammstein i Tillove solo albume vrlo bi teško bilo razlikovati materijal iz jedne od onog iz druge skupine. Možda u solo izdanju izlazi više iz okvira sa sporijim pjemsama poput “Tanzlehrerin” koja ima i neke morikoneovske elemente ili s funky bas završetkom “Platz Eins” tijekom koje se pjevač spustio među publiku u prozirnom balonu, ali globalno gledajući, diferenciranje jednog materijala od drugog bilo bi u najmanju ruku izazovno nekome tko nije dubinski upućen u diskografiju benda.
Za one koji vole provokaciju (10/10)
Ako smatrate Rammstein provokativnim bendom, Tillov soolo nastup je još provokativniji. Provokacja se uglavnom osniva na pornografiji, pa tako koncert opravdava svoj status dostupnosti isključivo starijima od 18 godina. To se manifestira kroz videoprojekcije ženskih genitalija koje, primjerice, u “Golden Shower”, prikladno uriniraju ili nastupom teutonskih Amozonki iz benda koje sviraju, plešu pole dance oskudno odjevene ili lupaju u goleme doboše koji u sebi istovremeno sadrže reflektore, pa ih okreću ka publici, što samo po sebi uopće nije provokativno, ali je izrazito efektno i vrijedno spomena kad se govori o cjelokupnom dojmu koncerta. Ostale projekcije sežu od grotesknih (pretila gola tijela na uvodnoj “Fat”) do degutantnih (fingirano povraćanje u fetišiziranom obliku na “Allesfresser”).
Za one koji vole vatru (0/10)
Na beogradsko Ušće lani je dovezeno i zapaljeno više od tisuće litara benzina. Na Lindemannu u Areni nije zapaljen ni jedan upaljač, jer ih je veliku većinu oduzela ekipa redara na ulazu u dvoranu. Umjesto Feuerzone gdje ćete ostati bez obrva, ovdje je polovica partere podijeljena u front of stage sektor gdje ćete u najboljem slučaju dobiti tortu u lice ili pokisnuti iz prskalica sa stropa.
Za one koji vole dobre predgrupe (2/10)
Slušati klavirske obrade Rammsteina prije njihovog nastupa nije bilo bogznakako uzbudljivo, ali svakako bolje od sinoćnje predgrupe Aesthetic Perfection, američkog benda koji je preselio u Austriju kako bi svirao taj neki eurodance povremeno prtokan ramštajnovskom žestinom. Ako vas ovaj opis podsjeća na jednog našeg eurovizijskog doprvaka, niste na krivom tragu, ali imajte na umu da je Baby Lasagna za njih gospodin autor, a pjesma poput “Rim Tim Tagi Dim” predstavlja im nedostižne vrhove Himalaja. Što, vjerujemo, govori dovoljno i nema potrebe trošiti više riječi na taj uvodni cirkus.
Za one koji vole hitove (3/10)
Dočim na Rammsteinovim koncertima publika gotovo svaku pjesmu pjeva od početka do kraja bez obzira na stupanj poznavanja njemačkoga jezika, na solo Tillu tek tu i tamo koja točka bude dočekana nešto boljom reakcijom, bila ona iz njegovog prošlog solo projekta nazvanog jednostavno Lindemann ili s aktualnog albuma “Zunge” koji je službeno promoviran i u jednakoj mjeri zastupljen u setlisti kao i stariji non-Rammstein sadržaj. Ukratko “Ich hasse Kinder” i, recimo, nova “Und die Engel singen” nisu nimalo loše, ali nisu ni približno “Mein Teil” i “Sonne” iz Beograda koje ni godinu i pol kasnije ne blijede iz sjećanja.
Za one koji vole niže cijene (1/10)
Ništa od toga, cijene ulaznica, piva i mercha su, ako ne više, onda praktički iste kao i na Rammsteinu.
Za one koji se ne vole zaprljati u blatu (10/10)
Dočim smo na Ušću gotovo plivali u zemlji raskvašenoj višednevnom kišom, u Areni uopće nije bilo blata.
Za one koji ne vole gužvu (9/10)
Zapisi kažu da je na dvije večeri Rammsteina u Beogradu prisustvovalo više od sedamdeset tisuća ljudi. Mnogi su doputovali iz bližeg i daljeg susjedstva. U Areni je bio otvoren samo donji ring tribine i taj je u najmanju ruku bio poluprazan. Gužve je donekle bilo tek u prostupru ispred pozornice, na parteru iza publika se nagurala ispred miks pulta, ostatak je zjapio prazan. Jasna ilustracija koliko nam nedostaje koncertni prostor manji od Arene, a veći od Boćarskoga doma.
Zaključak
Po nekim parametrima vrlo slično Rammsteinu, po drugima pak sasvim različito, po broju posjetitelja Lindemannovo zaustavljanje u Zagrebu u sklopu turneje Mein Welt možda je i predstavljalo podbačaj, no svi oni koji u teatralnosti, žestini i provokativnosti Rammsteina nalaze oblik dobrodošle zabave mogli su i sinoć na koncertu njihova frontmena dobiti porciju svoga veselja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
