Novi nastup u Hrvatskoj na kalendaru su zaokružili 23. lipnja kada su na košarkaškom igralištu iza zadarskog sveučilišta u sitne sate nastupili nakon Majki. Bila je to prilika da uhvatimo Tita Larrivu – frontmena benda i po prvi puta za RDD popričamo s njim.
Nimalo?
Tito Larriva: O, ne jer prepoznajem vrijednost toga. Shvatio sam koliko je to uspješno još i ranije i to nam je omogućilo uspjeh u Europi. Naravno, takvi projekti su nam pomogli i na američkoj sceni. Zato cijenim što su nas uključili u tu priču. Puno bendova nosi tu stigmu prepoznatljivosti prema jednoj popularnoj pjesmi, a da to ne želi priznati. Kod nas se priča eventualno razlikuje po tome što nas povezuju s filmom koji je vizualni medij.
Tito & Tarantula danas imaju čvrste veze s Rodriguezom gotovo na relaciji Danny Elfman i Tim Burton, pa je tako teško zamisliti njegov film bez njihova glazbenog doprinosa. „Od sumraka do zore“ uslijedili su „Bilo jednom u Meksiku“ i nešto recentniji „Machete“ gdje bend predstavlja pjesmu istoga naslova.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=QDe6CepUzGg[/youtube]
U Zagrebu sam vas gledao tri puta i znam da ste bili čak i u Dubrovniku, a danas, evo, po prvi puta nastupate u Zadru. Polako upoznajete našu zemlju i čini se da se redovito vraćate u Hrvatsku svakom europskom turnejom.
Tito Larriva: Naprosto obožavam Hrvatsku. Ne bih se vraćao ovamo da je ne smatram fantastičnom. Mnogim bendovima govorim o vama Hrvatima i Hrvatskoj. Redovito ju preporučujem i govorim kako je predivna zemlja u koju vrijedi doći.
Ono što me jako zanima jest recepcija chicano bendova u suvremenoj Americi i opseg njihovog djelovanja? Kako u prilično inferiornom kulturnom statusu u odnosu na anglofone pop glazbenike uspijevaju pronaći svoj put do slušatelja?
Tito Larriva: Ja sam dobio predivnu priliku raditi s producentom Gustavom Santaoalla, sada već i prijateljem, koji je radio produkciju odličnim latinoameričkim bendovima. Tu sam shvatio da se zbog njihove “latinske infrastrukture” ne uspijevaju probiti na “normalnom”, komercijalnom tržištu i svoje mjesto pronalaze tek na latinskoj sceni, pa prolaze nezapaženo i provlače se ispod “radara”. Najčešće im je glavna prepreka za uspjeh jezična barijera. No djeluje mi da to ovdje u Europi ne predstavlja nikakav problem. Možda im je tek financijski teže izvedivo. Ali to je zapravo naš glavni razlog zašto smo mi prvenstveno na turnejama po Europi jer da bi po Americi išli na jednu dužu i iscrpniju turneju, moraš imati podršku svoje izdavačke kuće, a kako mi sami sve odrađujemo, doista je teško ondje poći na turneju. U tom smislu latinoameričkim bendovima je teže, ali danas je njihova situacija sve bolja. Doista im želim sreću. Dalje>>