Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Bacamo pogled na drugi album u nizu i možda prvo Waitsovo remek-djelo, himnu subotnjim izlascima, ‘The Heart of the Saturday Night’.
Nakon što je godinu dana ranije objavio svoj prvijenac “Closing Time” s producentom Jerryjem Yesterom koji je inzistirao na zvuku više ukorijenjenom u folk izričaju, Tom Waits se spojio s Bonesom Howeom, čovjekom koji je više dijelio viziju samog Waitsa, a to je značilo više utjecaja jazza, bitničke poezije i atmosfere zadimljenih barova prije i nakon zatvaranja. Suradnja s Howeom potrajat će sve do 1982. i soundtracka za film Francisa Forda Coppole “One from the Heart”, nakon čega će nastupiti Waitsov veliki zaokret u zvuku i njegov najcjenjeniji dio karijere, onaj na etiketi Island Records.
Album “The Heart of the Saturday Night” cijeli djeluje kao jedna velika posveta vikendu, onom osjećaja koji u mladosti tinja u čovjeku bremenit obećanjem da će se nešto veliko dogoditi te večeri kad napustimo kuću, bila to neka lijepa romansa ili samo sjajna zabava. Već prvi taktovi uvodne pjesme “New Coat of Paint” to nagovještavaju: “Let’s put a new coat of paint on this lonesome old town… Fishin’ for a good time starts with throwin’ in your line.”
Nakon tog uvoda, Waits će nas povesti svojim oldsmobileom kroz vikend na zapadnoj obali, kroz zadimljene biljarske sale, zveket boca u pijanim barovima, pa sve do aftera u zalogajnicama za sve one nezasitne kojima je noć jednostavno prekratka. “Diamonds On My Winshield”, jedan od starijih brojeva napisanih i prije prvijenca povest će nas u hladnu noć na autocesti s praktički odrepanim stihovima koji kao da su ispali s lista Kerouacove bilježnice i poslužit će kao uvod u naslovnu himnu albuma u kojoj srce subotnje noći postaje ekvivalentom svetom gralu američkoga sna, ciljem stalne potrage nezasitne mladosti koje kuca negdje, u zveckanju biljarskih kugli ili telefonskom pozivu, a na nama je samo da ga pronađemo. Nakon petka možda možemo prtljati s bluesom, ali zato subotnje srce ponovno kuca i zove nas u novu avanturu.
“Please Call Me, Baby” prati posljedice svađe ljubavnika i pokušaj pomirenja, premda lirski subjekt ne pokazuje suviše volje za promjenom (“If I exorcise my devils, my angels may leave too…”), dok “Depot, Depot” prati besciljno lutanje po gradu u jednoj od onih večeri kada je srce noći uvelike promašeno. “Drunk on the Moon” je najdžezerskiji i najpijaniji broj ovog albuma, a “The Ghosts Of Saturday Night” kao još jedna spoken-word pjesma okončava ovaj mladenački bender u Napoleonovoj pizzeriji u vrijeme prije doručka kada se u nedjeljno jutro metu duhovi vikenda.
Ne treba zaboraviti niti balade s prve strane ploče, romantičnoj “San Diego Serenade” u kojoj Tom zvuči kao da je srce večeri ipak pronašao kad je probdio noć, gledajući izlazak sunca dok mu draga još spava, te “Shiver Me Timbers”, mornarskoj himni napuštanju luke i putu u okrilje nepoznate oluje. Riječ je o još jednoj pjesmi napisanoj prije albuma “Closing Time”, koja bi možda bolje atmosferom odgovarala na tu ploču, ali ne može se ni reći da u potpunosti odstupa i od “Saturday Night”.
Waitsov glas na ovoj ploči postaje za nijansu oštriji, on sam djeluje opuštenije i samouvjerenije, pravi ulični mačak, “pool-shooting-shimmy-shyster” na vrhuncu svoje mladenačke energije, prije nego će i glasom i lirikom mlad ostarjeti i zablistati u onome što će postati njegov forte, a to je zvuk iskustva i umora od svih stvari kojima je otpjevao himne na ovom albumu. Ipak “The Heart of the Saturday Night” ostaje najbolji od prve polovice Waitsovih ranih albuma i prvo remek-djelo prije “Small Change” koji će uslijediti dvije godine kasnije.
Ocjena: 10/10
(Anti/Epitaph, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
